Milorad Kostić: ZNANSTVENA DILEMA: SEOBA SLAVENA ILI AVARSKA DRŽAVA//www.bosliterni.ba

Historijski analitičar Hamza Hamzabegović nudi novu znanstvenu argumentaciju naše zajedničke prošlosti. Hamzabegović, Radimlja 2022.//www.bosliterni.ba

            U postkomunističkom razdoblju većina naroda Balkana i jugoistočne Europe daju svoje viđenje „prošlosti“, a paralelno negirajući ulogu drugih naroda koji kao da nisu imali nikakvog udjela u tome. Povijest postaje predmet historičara revizionista koji odbacuju ili negiraju čitave njene segmente. To, dakako, ulazi u etnonacionalizam pošto se drugim narodima negira njihov očigledni historicitet.

            Kod vjerski motivirane agitacije mjestimično dolazi i do apsurdne negacije dijela vlastite prošlosti, jer oni smatraju da je bila herezna pa zato za vjerske ciljeve neprihvatljiva. Očito, etnonacionalisti  potenciraju da u društvu imaju povlašten i ekskluzivniji položaj, dok  ostalom stanovništvu pokušavaju negirati i osporiti osnovna demokratska prava.

Piše: historičar Milorad Kostić

            O problematičnosti ličnog i kolektivnog identiteta, što je veoma kompleksna tema, razmišlja i dr. Ivo Komšić, književnik i bivši gradonačelnik Sarajeva:

            „Bh. društvo se razvijalo na principu ravnopravnosti naroda i nacionalnih manjina i njihovih kultura. U takvim okolnostima kriza identiteta se prevladava u dugoj povijesti njihove međusobne komunikacije tako da se identiteti nisu pretpostavljali, nego izgrađivali u zajedništvu. To je povijesni fenomen BiH (...). Mitologizacijom prošlosti ovaj bosanskohercegovački fenomen nastoji se uništiti.“ (Oslobođenje, 3. februar 2024.).

            Kod znanstvenika se već odavno lome koplja oko naše zajedničke prošlosti ili pak zasebne historije svakog etniciteta. Brojne teze i antiteze oko povijesnog praidentiteta u mnogome se mimoilaze, pa i potiru.

            Ipak, zasad dominiraju dvije teorije koje se dobrim dijelom uzajamno isključuju: a) Teorija o seobi Slavena u ranom srednjem vijeku (klasična historija berlinsko-bečke škole Theodora Mommsena i drugih) i b) Teorija o postojanju avarske države zvane Avarski kaganat na istočnoj polovini europskog kontinenta (moderna historiografija, Walter Pohl i drugi).

            Objavom svog djela „Otkud Slavenima pola kontinenta?“ samostalni istraživač povijesti Hamza Hamzabegović je dodatno uzdrmao već postojeću ruševnu teoriju o seobi Slavena.

            Naime, klasična historija, čiji je izraziti predstavnik češki povjesničar  Konstantin Jireček zastupaju tezu da je u šestom stoljeću bila seoba Slavena. Ovaj znanstvenik poznat po svojim sintezama historije Bugara i Srba vidi samo jednu seobu Slavena. Njegovim učenicima to očigledno nije dovoljno.

Hipotetične teorije o seobi Hrvata i Srba u ranom srednjem vijeku

            Jirečekovi učenici vještom manipulacijom „dokazuju“ drugu seobu Slavena u sedmom stoljeću, poznatiju kao seoba Hrvata i Srba.

Hrvati iz Irana dolaze preko istočne Europe na Balkan. Hrvati su poslije bili Slaveni pa više nisu, a Bosanci su dio Hrvata.

            Georgije Ostrogorski u svom poznatom djelu Istorija Vizantije zastupa tezu da su se Srbi doselili iz Bijele Srbije i bili su Slaveni pa više nisu, a Bosanci su dio Srba. Slobodan Jovanović, srpski doktor prava, akademik i političar, smatra da je u hrvatska povijest predimenzionirana. Zauzvrat, neimenovani hrvatski povjesničari u toku Drugog svjetskog rata poriču eskalaciju srpske srednjovjekovne države Nemanjića jer je osnivač dinastije Stefan Nemanja rimokatolik, pa prema tome Hrvat.

            I jedni i drugi koncipiraju povijest tako da nije bilo ni Bosanaca, ni Dalmata, ni Crnogoraca (Dukljana), ni Makedonaca, ni Slovenaca, ni Bugara, ni Rumuna (Vlaha), ni Mađara, ni Dubrovčana, ni Splićana, ni Neretvana, ni Rašana, ni Slavonaca, ni Šokaca, ni Bunjevaca, ni Timočana, Paganjana, Cincara, Karavlaha, Roma, Goranaca niti bilo kojih drugih.

Mišljenja zasnovana na spornom dokumentu

            Svi pomenuti i sukobljeni zasnivaju svoje „znanstvene teze“ na spisu Konstantina VII Porfirogenita DE ADMINISTRANDO IMPERIO. Ovaj vjerovatni falsifikat iz kraja šesnaestog stoljeća pripisan bizantskom caru-piscu koriste selektivno. Ono šta im odgovara uzimaju nekritički za istinu, a šta im ne odgovara proglašavaju patvorinom.

             Svjesno ili nesvjesno mnogi historičari su postali agitatori etnonacionalne historije udaljavajući se od moguće istine. Za njih je u znanosti već odavno sve rečeno i definirano. Oni samo ponavljaju dokazano i nepobitno znanje, kojem se više nema šta dodati.

Višestruka negacija avarske države

            O avarskoj državi prepoznatoj kao Avarski kaganat etnički znanstvenici prave se da nisu ništa čuli, niti žele o tome bilo šta da znaju. Njihovo mišljenje je da Avarski kaganat nikad nije postojao i pogrešno zaključuju da su to sve puke izmišljotine, te kao zvanični stručnjaci „zaključuju“ da su to samo fantazije antinacionalista i „povjesnih heretika“.

            Hamzabegović  u svojim radovima negira tvrdnje etnohistoričara. Prema njemu  Avarski kaganat postojao je u ranom srednjem vijeku kao velesila i imperium avaricum koji je zauzimao pola europskog kontinenta, i to istočnu polovinu. Linija razgraničenja Avarskog kaganata od ostale Europe išla je od sjevera Jadranskog mora do juga Baltičkog mora.

Historija pod lupom

            Ovdje ćemo staviti ove dvije suprotstavljene teorije pod znanstvenu lupu. 

            Prema teoriji pod a značilo bi da su u toj seobi Slavena brojne mase ljudstva napustile neki prostor i popunile istočnu Europu. Da je to tačno neke od srednjovjekovnih kronika bi zasigurno to dokumentirale. Osim toga, ostao bi ogroman prazan prostor prijašnjeg boravišta s brojnim tragovima i ostavštinama njihove nekadašnje kulture. Međutim, ništa od toga arheolozi nisu dosad pronašli, jer očito to i ne postoji. Dodajmo još i činjenicu da je Europa oduvijek bila naseljena. Prema tome, ni u tom razdoblju nije bila prazna. To bi značilo da su se morale voditi teške borbe oko zauzimanja prostora istočne Europe. Naravno, i to bi ostavljalo traga, što bi arheolozi dosad pronašli.

            Pošto u izlaganju ove teorije ne nailazimo na naučno validne dokaze, proizilazi da su etnohistoričari samo spretni pripovjedači različitih verzija mitologizirane i sakralizirane prošlosti. Njihove priče djeluju kao plod umjetničke imaginacije ili su pak akademski konstrukti bez potrebnog znanstvenog uporišta.

            Teorija pod b nam nudi mnoge uvjerljive argumente o našoj davnoj prošlosti. Bizantski car Justinijan I. Veliki je naručio Avare da mu čuvaju sjevernu granicu na donjem Dunavu od upada opasnih pljačkaških hordi.

            Avarska nesalomiva konjica je pokorila brojno i prostorno veliki gentilni narod poznat pod nazivom Anti, 559. godine. Avari napadaju Franačko Kraljevstvo (sam početak 562.), i  tad ih franački udioni kralj Sigibert I. odbija od svojih granica. Ovo je u pohvalnom tonu zabilježio franački svećenik i kroničar Gregor iz Toursa (francuski: Grégoire de Tours) kao živi svjedok tih događaja.

            Onda na čelo Avara dolazi legendarni kagan Bajan I., veoma sposoban i lukav osvajač. Bajan I. sklapa savez sa Slavenima, a taj čudni savez avarske konjice i slavenske pješadije naziva se avaro-slavenska simbioza. Ovaj vojni savez izbija na Dunav 563. i sukobljava se sa Bizantskim Carstvom. A sve što je avarska konjica pregazila, kagan Bajan I. naziva svojim posjedom i avarskom državom. 

            Tada dolazi do oštrih verbalnih sukoba između Avara i Bizantinaca, što je zabilježeno u više bizantskih kronika iz tog doba.

            Kagan Bajan I. napada Franke u proljeće 566. godine. U bitki na rijeci Saale, u današnjoj Njemačkoj, odnio je Bajan I. sjajnu pobjedu, kad je zarobljen i franački udioni kralj Sigibert I.

            Pri ovom krajnje čudnovatom susretu na vrhu dvojice moćnih ratnika i političara podijeljena je Europa na avarsku i franačku interesnu sferu. Tom prilikom su avarski kagan Bajan I. i franački kralj Sigibert I. sastavili  epohalno značajan bilateralni ugovor na razini dviju država. Kagan i kralj priznaju jedan drugom državnost, a linija razgraničenja ide od Jadrana preko cijele Europe do Baltika. Naravno, kralj se plaćanjem jednokratnog tributa otkupio iz kaganovog zarobljeništva.

            Iz ne baš ljubaznog komentara, kojeg je ostavio kroničar i živi svjedok tih događaja Gregor iz Toursa, saznajemo da je navodno nesposobni kralj Sigibert I. dao cijeli franači Istok divljim Avarima samo da bi spasio svoj život.

            Bilo kako bilo, Gregor iz Toursa je autentični kroničar koji nam svjedoči o dolasku Avara u Europu, te njihovo zauzimanje velikog dijela istočne Europe. Gregor iz Toursa, kojeg moderna historiografija prezentira kao ključnog svjedoka svoga doba, ne poznaje Slavene. Oni su očito dobili državotvornost nešto kasnije.

Najnoviji arheološki nalazi

            U posljednjih dvadesetak godina urađeno je više arheoloških i antropoloških istraživanja koji dodatno potkrepljuju Hamzabegovićeve smjele tvrdnje. Koliko nam prostor dozvoljava naveli bi jedno istraživanje Dr Miomira Koraća. Profesor Korać je rukovodio projektom

ANTROPOLOŠKI PROJEKAT STRONCIJUM ANALIZA. Taj projekat  se ostvaruje sa najvećom Državnom antropološkom zbirkom Njemačke sa sjedištem u Minhenu. Na kostima pokojnika iz rimskog perioda rade se stroncijum analize kojima se utvrđuje domicilno porijeklo stanovnika rimskog grada i legijskog logora Viminacijuma. Ovim projektom na Viminacijumu je potvrđeno 9 kategorija stanovništva. Ovo se dakako kosi sa tvrdnjama etnonacionalističkih historičara koji smatraju da egzistiraju samo 3 kategorije stanovništva: latinoromanska skupina, stara paleobalkanska skupina stanovništva i skupina osvajača i pobjednika Srba ili Hrvata.

           

            Pošto se ovakvi autentični argumenti dadu provjeriti, državu Avarski kaganat treba prihvatiti kao historijsku činjenicu.

 

 

KNSINFO/15.4.2024.g.