Serijal: Iskre promjene (2)
NOVA DRUŠTVENA SVIJEST JE VAŽNIJA OD IZBORNOG REZULTATA
Piše: Ibrahim Osmanbašić

I) Izbori
Na proteklim Općim izborima Mirsad Hadžikadić, kandidat za člana Predsjedništva BiH ispred bošnjačkog naroda osvajio je 58.555 glasova, 10,09% – što je odličan rezultat, koji je najveće pozitivno iznenađenja koje građanima BiH budi nadu da je, ipak, moguća uspostava pravne i funkcionalne države Bosne i Hercegovine. Domaće etno-nacionalne elite iskoristile su sve raspoložive resurse da obesmisle izborni proces (1); da maksimalno zloupotrebe pozicije u društvu i bahato lažiraju volju građana najprimitivnijim metodama izbornog inžinjeringa, ne stideći se što nezakonite aktivnosti čine na očigled javnosti (2); tokom kampanje prema neistomišljencima koristili su se ucjenama i širili strah (3), te kontaminirali javni prostor mržnjom i prijetnjama (4).
Uz svu mobilizaciju poslušničkih medija nisu uspjeli zaplašiti i odvratiti bh. građane da na izbornoj listi hrabro i svojevoljno zaokruže kandidata Mirsada Hadžikadiće – uz svijest da će u postojećem ambijentu u bh. društvu teško pobjediti – ali odlučni da svoj glas daju osobi za koju iskreno vjeruju da je sposobna da unese pozitivne promjene u apatičnu Bosnu i Hercegovinu. Vjerovatno da je ovo bila do sada prva i jedina šansa za građane BiH da svoj glas daju za istinsku alternativu postojećem stanju u državi Bosni Hercegovini – jer nijedna politička opcija nije još nikada ponudila PROGRAMSKI KONCEPT – sa modalitetom i principima na temelju kojih se nudi promjena postojećeg stanja u racionalnim okvirima.

Inovativna izborna kampanja koju je vodio profesor Mirsad Hadžikadić od predavanja za studente o stručnim temama do javnih skupova diljem FBiH – obzirom da je u tom entitetu izborna jedinica za člana Predsjedništva BiH iz bošnjačkog naroda – uz mogućnost da se nastup prati direktno putem interneta, kao i da posjetitelji postavljaju pitanja kandidatu. U mjestima i gradovima gdje su demokratske slobode totalno degradirane kandidat Hažikadić je došao – i obzirom da je tu već decenijama demokratija obesmišljena, a izborni proces sveden na opće poznatu farsu koja se uporno toleriše – i dostojanstveno obavio ugodan razgovor sa manjom grupom zainteresovanih građana. Ti susreti se nisu u osnovi razlikovali od dobro posjećenih skupova u punim salama – što je suštinska i kvalitativna razlika između prof. dr. Hadžikadića i većine kandidata na listama: koji primarno nastoje da obezbjede da dobiju mandat a mišljenje građana ih ne zanima. Stoga takvi kandidati i nemaju neke posebne koristi za svoju ličnost i karakter od izbornog procesa – oni uglavnom OSTAJU ISTI, sa ili bez mandata, dok je eminentni profesor javno niz puta naglasio da je mnogo naučio tokom izborne kampanje, a što će bitno uticati na njegov budući društveno-politički angažman u domovini. Obzirom da se radi o osobi sa izuzetnim intelektualnim kapacitetima – to „mnogo“, u ovom specifičnom slučaju, može biti znatno više nego što se može i pretpostaviti.
Ono što se ne može poreći, a što je uveliko poljuljalo same temelje stereotipnog izbornog procesa u Bosni i Hercegovini, je činjenica da je tokom kampanje kandidat Hadžikadić javno iznosio stavove koje još nikada niko nije proklamovao – a što se suštinski tiču TEMELJNIH STUBOVA na kojima počiva, egzistira i funkcionira, dakako, nakaradno bh. društvo – koje kao frankeštajnovo čudovište traumira svoje građane i tjera ih iz domovine. Za ovu priliku će se izdvojiti samo neka gledišta koja su za naše prilike novina i u suprotnosti su sa praksom aktuelnih politika:
a) Ingerencije člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine – na većini javnih istupa profesor Hadžikadić je isticao da će, ako bude izabran, djelovati na mnogo široj osnovi od formalnih ingerencija člana Predsjedništva BiH u nastojanju da se kompletno društvo usmjerava ka reformskom putu, evroatlantskim integracijama i iznalaženju rješenja koja će unositi pozitivnu energiju u svakodnevne političke aktivnosti u zemlji sa ciljem općeg napretka Bosne i Hercegovine – u svim njenim djelovima i po svim pitanjima. Naglašavao je da za takve angažmane nema nikakvih zakonskih prepreka niti ograničenja – niti su oprečni sa osnovnim principima demokratije.
Na takav način ni jedan kandidat, niti član Predsjedništva Bosne i Hercegovine nije tretirao tu funkciju niti ju je na sličan način promatrao u općem društvenom kontekstu – već isključivo u strogim formalnim granicama, u apstraktnim okovima koje su javnosti nametnuli oni koji – ili ne razumiju smisao hijerarhije i strukture vlasti (1), kao niti demokratije u užem/formalnom i širem/neformalnom kontekstu (2) ili, pak, što je izvjesnije, nemaju niti volje niti kapaciteta za općedruštveni angažman (3), pa se drže parcijalnog konteksta iako je to očito na štetu građana, društva i države (4).
Govoreći o ingerencijama Predsjedništva Bosne i Hercegovine – kandidat Mirsad Hadžikadić je potcrtao da ga u suštini ne zanima funkcija člana Predsjedništva i da radi toga nije došao u BiH i kandidovao se – već je došao da pomogne i potakne opći društveni progres u Bosni i Hercegovini i da ona postane poželjna država u koju će se vraćati naši građani koji sada iz nje odlaze u velikom broju.
Tako nije govorio ni jedan kandidat za člana Predsjedništva BiH od uvođenja višestranačkog sistema u Bosni i Hercegovini.
b) Zagovaranje „Principa“ na koje bi se trebali obavezali svi oni kandidati koji tvrde da žele dobro bh. društvu, njenim građanima i državi Bosni i Hercegovini, a što podrazumijeva: 1) Opredjeljenje za Bosnu i Hercegovinu gdje prednost imaju opći a ne lični interesi; 2) Stručnost – gdje prednost imaju kvalifikovane, sposobne i marljive osobe a ne podobne i rodbina; 3) Mladi – da se omogući kvalitetno i svrsishodno obrazovanje i jednake šanse za posao i uspjeh svima, dakle, bez nepotizma i korupcije.
Takvi stavovi – u sklopu cjelovitog koncepta oporavka bh. društva – nisu se čuli od kandidata za visoke i najviše funkcije u bh. vlasti i društvu uopće – a naročito ne od predvodnika političkih stranaka.
Svakako da su građani u BiH dovoljno politički pismeni da mogu da razlikuju puko obećanje od, recimo – ublehe o milion novih radnih mjesta i ovjerene odgovornosti koja se personalno verifikuje u cilju javne odgovornosti za rečeno i učinjeno. Verbalno i dokumentovano, isto kao izgovoreno i potpisano – potpuno je suprotan odnos i koncept prema javnim dužnostima. Kod nas trenutno ne postoji funkcionalan sistem pozivanja na odgovornost za nesavjesan rad i nanošenje općedruštvene štete, u šta nesumnjivo spada i srozavanje digniteta institucija društva a zašta niko nikada od visokih dužnosnika nije odgovarao – mada svakodnevno mnogi urušavaju kredibilitet funkcije koju obnašaju. Osobe koje daju nerealne i populističke izjave – i to javno – ohrabrene su na neodgovoran odnos jer su svjesne da nema nikakvih sankcija: jer to što su rekli je u verbalnoj formi i nije dokumentovano niti verifikovano na bilo koji način. Naravno da je politika bez dokumenacije lakrdija i čista improvizacija sa nesagledivim mogućnostima manipulacije – a što uveliko karakteriše prilike u našem društvu.
Bosna i Hercegovina je odavno dotakla demokratsko dno – jer bilo ko može, faktički, reći bilo šta i za to ne snosi odgovornost. Čak i institucije se olako poigravaju neustavnim aktivnostima što dodatno unosi nepovjerenje u kompletno društvo i državu u cjelini.
c) Vizija „Platforme za progres“ – kao političkog projekta koji će dugoročno donijeti prosperitet državi Bosni i Hercegovini – najoriginalnija je politička ideja koja se pojavila u postdejtonskom periodu. Nakon fenomenalnog izbornog rezultata gdje je svaki deseti glasač u FBiH dao podršku Mirsadu Hadžikadiću obznanjeno je da će osnivačka skupština političkog pokreta „Platforma za progres“ biti održana 25.novembra ove godine, na Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Samim izborom simbličnog datuma za zvaničan početak rada „Platforme za progres“ samo potvrđuje da se čitava projekcija novog političkog projekta odvija sa posebnim patriotskim senzibilitetom koji ukazuje da, pored niza koecidencija, ništa se ne odvija slučajno već isključivo spontano – jer je jasan cilj kojem se teži.
Od izuzetne važnosti je svaka misao koju je profesor Hadžikadić izrekao u vezi budućeg političkog projekta – jer su to djelovi ukupnog mozaika koji treba da ima funkciju PLATFORME koja će kroz organizaciono strukturiranje i programsko djelovanje obezbijediti PROGRES bh. društvu, blagostanje njenim građanima i funcionalnost i napredak državi Bosni i Hercegovini. Samom činjenicom da se ne ulazi u formiranje stranke već pokreta – dat je temeljni format u kojem će se odvijati organizaciono strukturiranje, a što podrazumijeva znatno fleksibilnije relacije centralnih organa i članstva. Pored par osvrta koje je profesor Hadžikadić iznio u javnosti – u suštine je nepoznato kako će organizaciono funkcionisati infrastruktura pokreta – jer u BiH imamo preko 150 političkih stranaka, ali nemamo ni jednu političku organizaciju koja se deklariše kao POKRET i bori se za vlast putem demkratskih izbora.
Dakle, u pogledu uvođenja političkog pokreta na našu društveno-političku scenu prof. dr. Mirsad Hadžikadić je inovator koji otvara nove horizonte političkog organizovanja i programskog djelovanja u BiH.
Najavljeni su principi organizovanja koji su potpuno nepoznati na našoj političkoj sceni:
1.da članovi „Platforme za pokret“ – koji se nazivaju ISKRE – mogu biti i članovi drugih političkih stranaka – jer je jedan od ciljeva edukacija članova drugih političkih stranaka, a što ima pragmatičnu opravdanost jer su stranke u BiH upućene jedne na drugu saradnjom kroz koalicije na nivou zakonodavne i izvršne vlasti;
2.da članovi „Platforme za progres“ mogu postati i čitave političke stranke – što ima utemeljenje u nužnost postizbornog dogovora radi uspostave vlasti, jer od programske kompatibilnosti i principa saradnje zavisi uspjeh vođenja politike u mandatnom periodu;
3.da na kandidatskim listama za organe i izbore mogu biti samo članovi kojima je „Platforma za progres“ jedina politička organizacija kojoj pripadaju – a za čiju nominaciju su najavljeni veoma strogi kriteriji jer je cij doći do kvalitetnih prestavnika a ne puko popunjavanje prostora na listama;
4.da neće postojati formalne zapreke niti suštinske razlike između članova pokreta, lokalnih organizacionih struktura i centralnih organa – i da će se na bazi transparentnih kriterija i principa preferirati – ideje a ne ljudi, tj. prohodnost ideja će biti zagarantovana a nakon razmatranja prijedloga odlučivat će se o davanju podrške i realizaciji projekata na temelju njihovog kvaliteta, opravdanosti i održivosti. Proklamovani principi zagovaraju – da će biti bitno ŠTA se predlaže, a ne KO predlaže; da su bitne provodive ideje čija realizacija donosi dobrobit društvenoj zajednici a ne da li prijedloge iznose visoki politički funkcioneri – čime se „Platforma za progres“ suštinski otvara prema svim građanima BiH koji do sada nisu imali nikakvih šansi da prezentiraju svoje ideje, programe ili proizvode i produkte koje su sami osmislili i kreirali. Opće je poznato da se u većini političkih stranaka vrše brutalna prisvajanja tuđih ideja i plodova rada – pa stoga iz tog praktičnog i egzistencijalnog razloga građani su upućeni da se bore za neku rukovodeću poziciju u okviru organa političkih stranaka ili institucija vlasti – jer bez tih pozicija apsolutno su marginalizirani bez obzira na sposobnost. Iskusnim političkim aktivistima u BiH dobro je poznato da ako sami nisu u mogućnosti da predlože, afirmišu i realiziraju svoje ideje i projekte da od njih sigurno neće biti ništa.
Dakle, za opredjeljenje da se podrže ideje bez obzira od koga dolazile iz redova pokreta – ima potencijal uspostave skroz drugačijih odnosa u političkim organizacijama – jer osnovno nezadovaljstvo članova bilo koje političke stranke u BiH je eskluzivitet užeg rukovodstva i obespravljenost članstva. Tu vlada suprotan princip – podržavaju se ljudi a ne ideje; bitno je KO predlaže, tj. forma, a ne ŠTA se predlaže, tj. sadržaj. U ambijentu gdje je forma bezuslovno nadređena sadržaju gube se ljudski obziri – ne postoji dijalog i dogovor, već se i u najsitnijim detaljima odnosi sa nivoa hijerarhijske nadležnosti – u rasponu od intelekta, preko kreacije pa do sposobnosti. To je jedan od ključnih aktuelnih društvenih odnosa u BiH zbog kojeg sposobni i kreativni masovno napuštaju svoju domovinu.
Duga je lista svih izjava dr. Mirsada Hadžikadića koje jasno ukazuju – da je vrijeme da se građani pokrenu i počnu da se odgovornije odnositi prema društvu i državi u kojoj žive, te zahtijevajući odgovornost prinude političare da se državnički odnose prema funkcijama koje su prihvatili, a prema društvenim potencijalima u maniru dobrih domaćina. Nabrajanje datih izjava bez podrobnijih analiza u širem kontekstu nije predmet ovog osvrta, pa bit će pomenute neke od njih prema svrsishodnosti cjelokupnog izlaganja.

II) Više od izbornog rezultata
„Nešto novo“ – što je kandidatura prof. Mirsada Hadžikadića unijela u javni i politički prostor Bosne i Hercegovine ima važnu ulogu i značaj za sadašnjost i budućnost za naše društvo općenito, tj. buduće demokratske i političke odnose u BiH.
Neosporno je da se danas, ni mjesec dana od završetka izbora , situacija uveliko razlikuje od uobičajene traumatične i frustrirajuće atmosfere, na šta smo navikli da se ponavlja svake dvije godine. Zaglušujuća retorika puna iracionaliza i primitivizma – zamijenjena je atmosferom smanjenih javnih tenzija: iako se svo vrijeme ne prestaje sa etno-nacionalnom recepturom podgrijavanja tenzija i haosa: da bi se ti isti koji stvaraju probleme sutra predstavili kao spasioci koji nude rješenje.
Pošto su uvidjeli da stara receptura, za čudo, ne donosi željene efekte – pristupa se nešto bahatijim prijetnjama koje direktno dolaze od osoba – kojima je fotelja iznad svega. Očito da pojedine opcije ne uviđaju da je pješčani sat okrenut naopako – i da vrijeme više ne radi za njih. Ali je isto tako očito da oni ne znaju drugačije – što je njihova personalna tragedija zbog koje cijelo društvo trpi štetu.
Nikada se još nije desio slučaj – da se pojedina tijela i organi – ne obaziru na upozorenja da njihovi angažmani dolaze do ruba zakonitosti i da su na putu neustavnog djelovanja. To je nešto novo u postizbornom periodu – a vidjet će se kako će završiti u narednim danima i sedmicama.
Možda, čak, bude posla i za Visokog predstanika koji je potonuo u desetogodišnji duboki san – zaboravivši zašto je uopće došao u Bosnu i Hercegovinu.
Dakle, to „nešto novo“ što je uključivanje dr. Mirsada Hadžikadića u izborni proces donijelo nije samo jedna stvar, već je puno toga implicirano – direktno i indiraktno – a ono što je najbitnije uviđa se da je pokrenuta promjena u svijesti kod građana, a što se reflektovalo na ponašanje političkih stranaka, čime je OTVOREN PROCES revizije društvene odgovornosti – po svim linijama i po svim pitanjima: što jeste suština izborne kampanje koju je eminentni profesor svjesno i ciljano vodio.
To „nešto novo“ – a što je posljedica političkog angažmana dr. Hadžikadića – ima značajnog udjela u svemu što se već prepoznaje kao nova postizborna dešavanja, a što se prije nije dešavalo u BiH. Jedno od toga je – da je znatno podebljana granica između trenutne pozicije i opozicije – te da su pokrenuti razgovori političkih opcija na temelju racionalizma i odgovornosti – u pravcu programske usaglašenosti i preuzimanja odgovornosti za unaprijed definisana pitanja: što se želi dokumentovati i potpisati, kao osnov dogovora, i faktički, preuzimanje javne odgovornosti za konkretna pitanja, tj. njihovu realizaciji.
Pokretanje mehanizma mijenjanja duboko ukorijenjene paradigme u političkoj praksi u bosanskohercegovačkom društvu zasnovane na – davanju nerealnih obećanja za koja se unaprijed zna da ih nije moguće provesti (1); neodgovornom odnosu prema povjerenim javnim dužnostima (2); zloupotrebi položaja i povjerene društene moći radi ostvarenja ličnih interesa (3); nesprječavanju korupcije, nepotizma i drugih negativnih pojava koje urušavaju pravnu državu i funkcionalno društvo (4) – mnogo je važnije od ostvarenog rezultata pojedinih kandidata na proteklim izborima. Predizborna kampanja prof. Mirsada Hadžikadića, a koja je okrunjena sa 10,09% podrške na proteklim izborima, uspjeh je bez presedana u postdejtonskim izborima u BiH – i jasan su znak šta bh. građani žele (5), da razumiju političke poruke koje im se šalju (6), da imaju demokratski kapacitet i moralni integritet (7) i da su spremni da podrže IDEJE koje obećavaju opći društveni progres (8).
Od davnina nam mudri ljudi prenose poruku – da i najduže putovanje počinje sa prvim korakom! Taj historijski, subdonosni iskorak je učinjen u BiH. Sad je do nas – da istrajemo na tom putu progresa.

Sarajevo; 05.11.2018. godine