Serijal: Iskre promjene (3)
Piše: Ibrahim Osmanbašić

RAĐA SE NOVO JUTRO BOSNO I HERCEGOVINO

I) Osnivačka skupština Platforme za progres

Na Dan državnosti Bosne i Herceovine, 25.11.2018. godine održana je osnivačka skupština političke organizacije Platforma za progres, koja se usmeno deklariše kao politički pokret, obzirom da ima nešto drugačije organizacione principe i nešto šire programske ciljeve, čime se pravi značajna razlika od drugih političkih stranaka u BiH. Na domaću politički scenu iskoračio je novi i drugačiji politički faktor koji se oslanja na izborni kapital od 10% glasačkog tijela sa poteklih općih izbora, koliko je dobio njegov idejni tvorac prof. dr. Mirsad Hadžikadić, kao kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Sam koncept osnivačke Skupštine nije uobičajen i imao je više reprezentativan karakter čime su otklonjene dileme u pogledu koncipiranja Statuta i programske deklaracije Platforme za progres, kao i izbor funkcionera koji će djelovati kroz organe Platforme u narednih godinu dana, kada se planira izborna Skupština, te izbor organa kako je to predviđeno Statutom. Dakle, usvojeni su dokumenti i izabrano je inicijalno rukovodstvo koje ima zadatak da u okviru jedne godine uspostave infrastrukturu Pokreta u skladu sa usvojenim dokumentima.

Preko hiljadu registrovanih članova Platforme, registrovanih iskri, dalo je podršku predloženim dokumentima i kadrovima, kao i članovi iz iseljeništva, kojima je bilo omogućeno da na prikladan način glasaju i učestvuju u radu Skupštine, a što je inventivna metoda koja ima za cilj snažnije uključenje bh. iseljenika u aktuelne društveno-političke tokove u domovini.

Na prisutne je ostavio dojmljiv utisak obraćanje Stjepana Kljujića, člana ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, dokazanog borca za nezavisnu i pravednu našu domovinu – ističući da je u samom startu u stavovima prof. Hadžikadića prepoznao, možda, posljednju šansu da se Bosna i Hercegovina uredi kao normalna građanska država. Skrenuo je pažnju svima onima koji su se odlučili da se angažuju na promjeni bh. društva da se nalaze pred veoma teškim zadatkom, i da ako nisu spremni da se nose sa tim izazovima, da je bolje da danas odmah odustanu. Još jednom je potvrdio da je naša domovina lijepa i bogata i da njeni građani zaslužuju ljepši život u njoj, ali da uopće neće biti jednostavno da se etablirane nacionalne politike, ukorijenjene na negiranju građanskog društvenog koncepta, uklone sa vlasti. Osnivačima Platforme za progres i njenom rukovodstvu poželio je sve najbolje i da ostvare san koji svi pošteni građani Bosne i Hercegovine sanjaju.

Dakle, slobodarska baklja u borbi za nezavisnost, suverenitet i prosperitet Bosne i Hercegovine predata je Platformi za progres, na dostojanstven način, a to je privilegija koja obavezuje.

II) Duhovna dimenzija

Tokom obraćanja, prof. Mirsada Hadžikadića, lidera Platforme za progres lebdila je želja i nastojanje da se u bh. društvo unesu progresivni elementi društveno-političkog organizovanja i funkcionisanja koji će život u BiH učiniti kvalitetnijim, uz eliminaciju svih negativnih tendencija koje građane ove zemlje nagone na odluku da napuste trajno svoju domovinu, a sreću i blagostanje potraže u uređenim zemljama diljem svijeta. Ono što je domaća politika odavno izgubila u svom organizacionom i funkcionalnom pogledu je emocija – zdrava, čista i iskrena – a što se snažno osjetila tokom Hadžikadićevog izlaganja nakon dobijanja povjerenja Skupštine da u narednih 12 mjeseci predvodi Platformu. Kroz predočenu viziju infrastrukture Platforme – gdje će se nastojati stvoriti sinergija resursa domovine i dijaspore; kao i markiranje problematike koja Bosnu Hercegovinu drži na dnu regije, Evrope i svijeta – osvjetljen je um koji se utemeljuje u univerzalnim svojstvima, sa zadatkom da ideje Platforme za progres afirmiše na lokalnom i globanom nivou, a što treba da obezbijedi opći prosperitet cjelokupnog društva i njenih građana, podjednako u svakom dijelu države. 
Referiranje prof. Hadžikadića na stihove pjesme „Rađaj mi jutra zemljo moja“, koje je napisao Željko Ilić, a iskomponovao Allen Lemešević, a gdje se domovina naziva „draga i mila“, potvrđujući da takav iskren odnos treba graditi sa domovinom čija smo djeca i prema kojoj treba osjećati ljubav, ponos, ali i odgovornost. U principu, više manje je opće poznat dio koji se odnosi na nastojanje političkih organizacija da putem funkcionalnog organizovanja na izborima uđu u institucije društva u cilju ostvarenje svojih političkih ciljeva i programa; ali u suštini nije dovoljno analizirana gruba manipulacija političkih stranaka i njenih eksponenata koja se neprimjereno odnosila prema umjetnicima i njihovim djelima. U suštini priznavao se i vrijednovao veoma blagonaklono angažman profesionalaca čija je sfera angažmana primarno materijalne prirode – kao naprimjer pravnici i njihov angažman na stranačkim aktima i zakonima; ekonomisti i njihova uloga u kreiranju budžeta stranke ili pojedinih institucija; sociolozi i njihov stručni doprinos u oblikovanju programa koji omogućavaju mobilizaciju članova, građana ili pribavljanje finansijskih sredstava; dok se u svemu tome zaboravlja pozitivan početni inplus koji je svim političkim organizacijama u startu – dala umjetnička kreacija i bogato kulturno nasljeđe. Nakon ulaska u prijatne kabinete i sjedanja u ugodne fotelje – umjetnici su ostavljeni na ulici, na vjetrometini, da se provlače „od nemila do nedraga“ – zaboravljajući njihove nadahnute poruke o miloj i dragoj domovini, o čijoj snazi je visila snaga ideje u njenom nastajanju i promovisanju.

Bilo bi katastrofalno za Bosnu i Hercegovinu kada bi Platformom za progres ovladala „funkcionerska amnezija“ – koja kreće od umjetničkih djela, pa zaboravlja njene autore, da bi se proširila kao dobro poznata kancerogena pošast – na članstvo i građane. Jasan primjer duhovne otrnjelosti danas se može vidjeti u nekada „velikim strankama“ koje nemaju snagu unutrašnje kohezije i na svakom značajnijem pitanju i izazovu se dijele i usitnjavaju – sa neminovnim ishodištem u potpunoj marginalizaciji na bh. političkoj sceni jer nemaju pozitivnog socijalnog vezivnog tkiva. Ta teško nadoknadiva anomalija nije ništa drugo do „duhovna dimenzija“ političke organizacije koja je zasnovana na etici, a manifestuje se kroz racionalne strukture i nadahnjujuću emociju. Kuriozitet Platforme za progres je da su njenu viziju prosperiteta države Bosne i Hercegovine u startu prepoznali i promovisali vrhunski umjetnici – a što je i ogromna obaveza sa čijim ispunjenjem ne treba kasniti, jer nužno da očekivanja donose razočaranja.
Pozitivne unutrašnje interakcije u sklopu organizovanja i svakodnevnog funkcionisanja političke organizacije podjednako su važna kao i pozicioniranje unutar društvenih i političkih struktura. Međutim, nijedan novi politički projekat u BiH ne može se pohvaliti da je nešto značajno naučio od prethodnih političkih organizacija koji su u jednom periodu dominirali političkom scenom – da bi se njeni predstavnici sa sticanjem društvene moći počeli OSJEĆATI da su nedodirljivi, pa su postali bahati i potpuno imuni na sve patnje i teškoće koje su prisutne kod građana. Dok su govorili jedno, mislili su drugo, a radili su treće. Osnova njihove propasti je etablirani nakaradni osjećaj koji ih je odveo u potpuno otuđenje od građana bh. društva – kojima su uveliko uskraćena osnovna ljudska prava i koji nemaju jednake šanse za uspjeh – jer je privilegovana elita sve benefite općeg društvenog uspjeha prisvajala za sebe i svoje poslušnike.

Predsjednik Platforme za progres, njen idejni tvorac, prof. dr. Mirsad Hadžikadić je svjestan neiskrenosti domaćih političkih predstavnika koji jedno misle, drugo govore, a treće rade, i apostrofira da će se insistirati na sklad na relaciji misli, riječi i djela – što je pozitivan stav koji doprinosi širenju svijesti o odgovornosti u društvu, a što treba da dugočno rezultira konstruktivnim odnosom građana prema bh. društvu, tj. svojoj domovini. Od iskri se traži da doprinose društvenoj dobrobiti bez obzira da li to drugi čine ili ne, tj. da to radi iz sopstvenog OSJEĆAJA odgovornosti. Međutim, pored statutarnih odredbi koje preciziraju odgovornost i sankcije, sigurno ima opravdanja da se razmisli i o istovjetnim sistemom mogućnosti i nagrađivanja članova Platforme za progres. Dakle, takav proaktivan odnos političke organizacije prema svome članstvu još nije verifikovan niti upražnjavan u Bosni i Hercegovini, a Platforma, kao organizacija koja nije opterećena negativnom hipotekom iz prošlosti, ima priliku da u procesu konsolidacije u svoje dokumente i metode rada uvrsti i inovativne inicijative koje vode većem stupnju transparentnosti i motivaciji članstva na inventivniji pristup društvenoj angažovanosti. Godišnje skupštine su primjerene da se osvrne na pojedinačne angažmane iskri i sa prigodnim zahvalnicama vrednuje njihov angažman – ne toliko zbog njihovog zadovoljstva, jer su obično u pitanju društveno osvješćene osobe koje su požrtvovane iz humanih a ne egocentričnih razloga – već zbog samog imidža Platforme za progres, koja se promoviše kao organizacija koja poštuje i cijeni inicijativu i predan angažman pojedinca koji dobrovoljno svoja djela ugrađuje u općedruštveno dobro. Do kraja godine ima još dovoljno vremena da se o takvim stvarima razmisli sa raznih aspekata i konstruktivno djeluje – jer je neupitan entuzijazam i kvalitet koji je već ispoljen u okviru ideje Platforme, a koja na tim osnovama se dalje gradi i promovira.

Dakle, „duhovna dimenzija“ u sklopu ideje i organizacije „Platforme za progres“ u suštini svojom ulogom i značajem ne razlikuje se nego kod drugih političkih organizacija, tj. stranaka, jer su na temelju funkcionalnosti koja se „duhovnoj dimenziji“ dodjeljuje u sklopu cjelokupnog sistema neminovne i konsekvence – a što praktično determinira političku organizaciju u odnosu na društvo u kojem egzistira i djeluje. Pošto je to složen sistem interakcija unutrašnjih i vanjskih faktora – pojedini političari umisle da mogu pod tepih skrivati ono što se događa u sklopu njihovog djelokruga – bez obzira koliko se to ticalo drugih, tj. javnosti, dakle članstva i građana. Naravno da je moguće samo neko određeno vrijeme skrivati činjenice koje se tiču drugih, a obično, sve ispliva na površinu i procuri u javnost – kad tad; pa stoga mudre politike se okreću transparentnom javnom djelovanju – a za šta se neupitno zalaže Platforma za progres. Međutim, svakako da je transparentno javno djelovanje izazov koji je veoma dinamičan i veoma zahtjevan, a na čemu će buduća cjelokupna organizaciona struktura Platforme morati itekako da bude angažovana da bi gradila i unaprijedila povjerenje i kredibilitet kod članova i građana. U tom smislu zasigurno da ima prostora za dodatno djelovanje kroz organe Platforme sa edukativnim pristupom i promotivnim programskim konceptom.

Ono što je posebno značajno za „duhovnu dimenziju“ Platforme za progres – a što treba da bude jedan od pouzdanih indikatora da se ova politička organizacija bitno razlikuje od drugih stranaka u BiH – je ozvaničenje Etičkog kodeksa kao norme ponašanja iskri, na čemu će se temeljiti i sagledavati integritet njihove ličnosti. Prihvatanjem principa da je za Platformu jedino prihvatljivo društveno-politički angažman utemeljen na univerzalnim etičkim principima i normama, otvaraju se velike mogućnosti u osnaživanju sveukupnih potencijala i kapaciteta političke organizacije, te se očekuje da će internim aktima moralne dimenzije aktivizma biti dovoljno naglašene da uzimaju determinirajuću ulogu u motivaciji članova i građana da participiraju u procesu društvenih reformi koje su na putu blagostanja Bosne i Hercegovine.

III) Izazovi Platforme za progres

Zadatak koji je pred sebe stavila Platforma za progres veoma je ambiciozan, a ne bi bilo čudo da oni koji su upućeni u prilike u BiH smatraju to – nemogućom misijom, jer u aktuelnim odnosima vlada potpuna dezorganizacija u društvu, država je teritorijalno podjeljena nevidljivim, ali djelotvornim, granicama po nacionalnom principu, institucije su na rubu funkcionalnosti, sudstvo je, faktički, najnefunkcionalnija razina vlasti u BiH i nije nikakva tajna da je daleko od neovisnosti od političkih uticaja; to je sasvim dovoljno da se mladi i stručni građani odluče da napuste Bosnu i Hercegovinu jer u njoj ne vide svoju sretnu budućnost – jer posao dobijaju podobni a ne sposobni; dok je korupcija potpuno eliminisala kvalitet iz afirmativnih društvenih vrijednosti, čime je BiH vraćena, u nekim svojim segmentima i nekim djelovima zemlje, u srednjovjekovni mrak. Ispravljati sve te društvene devijacije izuzeno je kompleksan angažman – međutim, oni koji osjećaju ljubav prema svojoj domovini nikad od nje neće odustati, bez obzira o kakvim se preprekama radi. U toj odluci da se odlučno i otvoreno uđe u demokratsku političku borbu za Bosnu i Hercegovinu – leži veliki izvor pozitivne energije jer ne pristaje na legalizaciju korupcije i kriminala kroz demokratsku farsu iza koje stoje oni kojima je strana istina, pravda i sloboda, te se svim silama zalažu za laž, nepravdu i uskraćivanje slobode drugima.

Sučeljavanje Platforme za progres sa konkretnim unutrašnjim i općedruštvenim izazovima sigurno će ukazati na potrebu da se definišu i javno obznane KRITERIJI PLATFORME u vidu usaglašenog dokumenta – gdje bi se obznanili praktični principi i modaliteti za realizaciju zacrtanih vrijednosti i programskih ciljeva. Takav pristup podrazumijeva visok stupanj spremnosti na samokritiku i otvorenost ka novim idejama u cilju unapređenja postojećeg stanja – kako u pogledu unutrašnje funkcionalnosti same Platforme, tako i u pogledu realizacije zacrtanih programskih ciljeva. Bez sumnje da je to jedna on najosjetljivijih tačaka političkih stranaka u cijeloj Bosni i Hercegovini gdje je lako uvidjeti nekonzistentnost i netransparentnost u temeljnim odrednicama i karakteru političke organizacije – a to je odnos riječi i djela, teorije i prakse, obećanja i realizacije, planova i implemantacije; a posebno se akcenat može staviti u transparentnost, kadrovsku politiku i funkcionalnost infrastrukture, gdje je od suštinske važnosti relacije baze i vrha političke organizacije. U tom pogledu osim ličnog iskustva, kome će se bez sumnje dati primat, bilo bi poželjno da se bogato negativno iskustvo na političkoj sceni bh. iskoristi da se greške ne bi ponavljale i da bi se brže i kvalitetnije rješavala dobro poznata nagomilana problematika u BiH i gradila funkcionalna infrastruktura Platforme - od čijih operativnih mogućnosti zavisi tempo i obim realizacije zacrtanih programskih ciljeva.

Na vanjskom društvenom planu Platforma će se sučeljiti sa izazovom nedostatka općedruštvene odgovornosti građana koji su kroz višedecenijske frustracije od strane neodgovornih politika izgubili povjerenje u svaki oblik političkog organizovanja. Podizanje društvene svijesti građana, a što je naglašeno kao jedan od primarnih ciljeva Platforme, izuzetno je složena i nezahvalna aktivnost što jeste jedan od najtežih zadataka koje je pred sebe Platforma stavila – jer za unaprijeđenje na tom polju trebat će dugoročan i stručan angažman, ali koji daje human pečat kompletnoj političkoj organizaciji – jer na tom putu klesat će se karakter kako kolektiva i timova, tako i individua. Spoznaja uloge političke organizacije – a koja se nalazi između pojedinca i društva, tj. građana i države, kao instrumenta kojim se ostvaruje individualni i kolektivni prosperitet: pojedinca, porodice, grada, regije i države - od presudne je važnosti, a što treba da doprinese otvorenosti građana da uzmu učešće u realizaciji programskih aktivnost koje će Platfoma za progres u okviru svog praktičnog djelovanja činiti na svim nivoima vlasti i u svim djelovima države i u svim segmentima društva. 
Pred Platformom za progres su značajni izazovi koji su iskre preuzele na sebe na Dan državnosti Bosne i Hercegovine i sigurno da će uz spremnost za organizovanje i djelovanje u skladu sa zahtjevima i mogućnostima trećeg milenijuma, te sinergiju mladosti i iskustva, kao i resursa iseljeništva i matice, svake godine biti sve više svjetlosti u našoj dragoj i miloj domovini Bosni i Hercegovini.

Sarajevo, 04.12.2018. god.