NE VODI SE ADEKVATNA BRIGA O NJEGOVANJU PATRIOTSKIH OSJEĆANJA UOBLIČENIH U PISANU RIJEČ

Serijal: Kultura dijaloga (3)
Piše: Ibrahim Osmanbašić

Poštovani  ministre Dr. Sc. Omere Osmanoviću,

Lijepo je što je Ministarstvo za boračka pitanja Kantona Sarajevo raspisalo Javni poziv „za finansiranje i sufinansiranje podrške projektima pisane riječi sa tematikom iz perioda odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godine za 2022. godinu“.

Kao prvo, nadam se da me nećete tretirati kao neprijatelja  koji se u proteklom ratu borio protiv Vas i vašeg uvjerenja, znate, ja ne dajem zapravo nikome da voli više ovu našu dragu i lijepu domovinu Bosnu od mene, možemo je voljet sam podjednako.

To imam potrebu da Vam to kažem na početku – jer nije tajna da su mnogi dobro hajrovali od benefita rata, pa i Vi uživate privilegije funkcione za zaštitu naših interesa, a ja se često osjećam kao da sam se borio protiv svi koji imaju funkcije da štite moje interese. Nisam baš uvjeren da ćete prijateljski pojmiti ovo moje obraćanje Vama – ali ono se „slučajno“ desilo – a što je isuviše slobodna formulacija. Ne znam ko ste, niti me zanimate personalno – međutim, to čega ste se prihvatili da radite tiče se i mene, tj. mog društvenog statusa i javnog angažmana. U suštini, ovo je apersonalno obraćanje – u dobrim namjerama da pojedinac bude konstruktivan u društvu kome pripada, te  uputi argumentovanu kritiku institucijama koje bi trebale biti efikasne i odgovorne u odnosu na angažman koji obavljaju kao javni servis građana.

Međutim, čisto da znate ko Vam se obraća, jer ja sam vjerovatno napisao više patriotskih stihova nego što je većina pročitala poezije u svom životu – pa stoga ima osnove da se malo „drugačije osjećam“ kada je u javnom fokusu pisana riječi, a tiče se patriotizma.

Naravno da je novac marginalan u odnosu na projekat za koji sam aplicirao prema ministarstvu kojim rukovidite, a koje, po mom uvjerenju i na osnovu odluke koju ste mi proslijedili, ne vodi adekvatnu brigu o njegovanju patriotskih osjećanja uobličenih u pisanu riječ. Da Vas to zanima ne bi mene mogli zaobići – niukom slučaju. Dakle, to Vas u suštinskom kontekstu, opostite mi na iskrenosti, ne zanima – a to je samo po sebi katastrofa. Možda Vam to nije imao ko do sada reći... Borio sam se u proteklom ratu za državu i društvo gdje će se njegovati pisana riječ a kreativci koji imaju dar da putem pisne riječi aktikulišu kolektivno patriotsko nadahnuće BUDU PONOS DRUŠTVA I DRŽAVE, da budu ponos grada u kojem žive, ponos kvarta u kojem stanuju! Ali od njih je napravljeno RUGLO jer rade uzaludan posao – sad i ovdje – iskazuju ljubav prema domovini i njenim ljudima – a što je predmet licemjernog odnosa jer se to ne cijeni. (Valjda Vam je poznato da se prema nama umjetnicima otprilike komunikacije svodi na ovaj nivo od strane izabranih funkcionera: „Meni tvoje knjige ne trebaju – jer da sam ih čitao ne bih imao to što danas imam!“ Priznat će te da to je horor.)

Dakle, ništa nije slučajno – i svemu dođe vakat...

Najmanje što me zanima je podrška od boračkih institucija za moj kreativan izražaj i nikad nisam apicirao ni prema jednoj boračkoj instituciju u tom kontekstu. Dakle, niti sam član ijedne boračke organizacije niti ću biti – jer se nisam borio iz tih interesnih motiva.

Međutim, vaši saradnici konstatuju da je moja aplikaciji manjkava jer nedostaje UVJERENJE DA PODNOSILAC ZAHTJEVA NIJE PORESKI OBVEZNIK. Vaši saradnici su to ispravno konstatovali – jer navedeni dokument nisam ubacio u aplikaciju iako  mi je to UVJERENJE izdato na dan kad je aplikacija i predata, tačnije 10.06.2020.godina – par sati prije isteka roka za aplikaciju, što dostavljam na uvid.

I tu nastaje drama!

Izgleda da se to i Vas tiče – kao funkcionera kojeg društvo plaća da bude na usluzi borcima, da bi oni ostvarivali svoja prava. Dakle, to Vam je propisana dužnost za koju ste odlično plaćeni, kao i svi Vaši saradnici. Lijepo. Neka ste plaćeni – da je sreće pa da ste još bolje plaćeni – i kada radite efikasno i kada ste manje produktivni.

Dalje, znam da ste na kraju mandata i uopće Vam ne trebaju kojekave prepiske s KOJEKAKVIM NEBITNIM LIKOVIMA u vezi blagodati tekovina ove naše patriotske borbe! Međutim, tako to hoće da bude. Ni Vama nije do novca, verovatno (u konteksu posla koji obnašate)– jer ga ima tu oko Vas na pretek, a što se vidi i po sadržaju Javnog poziva, gdje su Vam, faktiči, odriješene ruke za podršku vijednim projektima.

Pa šta je onda problem? Princip? Transparentnost javnih pozva? Antikorupcijska borba?

Autorski kapaciteti koji ne garantuju kvalitet konačnog djela?

Šta vi znate o mojim autorskim kapacitetima?

Šta Vaše cijenjene kolege znaju o mojim dometima u pogledu kreativnog izražaja putem pisane riječi?

Da li Vam je poznato, a i vašim saradnicima da  sam promovisao patriotska djela javno – kada to niko nije ni htio niti smio da čini u našem glavnom gradu? Niste? Smatram, da bi to treba da znate, s obziram na funkciju koj obnašate.

Da li Vi znate ikoga ko je promovisao više od mene patriotkog štiva u našem glavnom gradu – gdje još uvijek nema povoljne klima za djela koja ulaze u osvjetljavanje suštine našeg borbe za istinu pravdu i slobodu?

Da li je to suština patrotizma?

Ako nije – dajte mi definiciju koja će me prosvijetliti u tom pogledu, bit ću vam zahvalan.

Ako partiotizam nije osvjetljavanje lika  djela Ilhamije, Fevzije-Mostarca, Hikmeta-Stočevića, Matrakčija, Kaimije – Pruščaka, Abdulaha-Bošnjaka, Maka Dizdara, Nedžada Ibrišimovića... – šta je onda?

Ne tražim ja odgovor od Vas i Vaših cijenjenih saradnika, koji su korektno odradili posao u vezi moje aplikacije – jer ja ne zaboravljam dokumente koji se traže; već... kao da je bitno da se javno kaži da to što vi radite je veoma upitno u pogledu OPĆEDRUŠTVENOG SMISLA. Ne može bit da je suština nečega kvantitet – već mora biti nužno kvalitet. Dakle, niste uspjeli – jer ste uskatili društvu visoko kavaliteto poetsko djelo. Faktički, obrukali ste se. Oni što to gledaju kroz cifre – promašili su suštinu. Novac nije sporan – ni sa vaše ni sa moje strane kao autora. Udruženje KNS, čiji sam aktuelni predsjednik ima izdavačku djelatnosti – i kontinuirano već drugu deceniju objavljuje knjige. Znači nije da novca – ni sa jedne stana.

Pa do čega je?

Do dokumenta – koji je izvađen za svrhu koju navodite u Javnom pozivu – a koji nedostaje u aplikaciji.

Zar sve ono što sam prošao na ratnom putu – od noćnog veranja po Igmani, putešestvija po Bjelašnici, Treskaci... pa nekoj čuki Lisac, iznad Olova, a gdje je nastala već objavljena pjesma – pa noćivanja po Nišićkoj visoravni, Zvijezdi, rovovima Jasena... itd... Ali džaba što sam skakao po svim tih visovima i dolovima – koji su kadkad imali džehenemski karakter – kad nisam ubacio traženo Uvjerenje da nisam evidentiran kao poreski obveznik – a koje je izvađeno 10.6.2022. godine da bi se Vaše cijenjene kolege uvjerile na osnovu tog ovjerenog Uvjerenja – da sam ja osoba koja živi „od zraka“ i da ne plaća nikakve silne poreze i slaže keš u jorgan.

Ne, ja se bavim promocijom pisane riječi – a to podrazumjeva, sad i ovdje u Sarajevu, da nešto s tobom nije baš sve čisto jer time se ne bavi predano niko ko nema rješene sve egzistencijalne probleme, pa, eto, iz razonode piše knjige, a koje teško da će iko ovdje čitati – jer nam je javni prostor veoma kontaminiran i u njemu su pisci šikanirani, pa možda i žigosani kao beznadežni slučajevi jer se bave nečim što društvo u kontinuitetu marginalizira i ne cijeni.

A Vi ste gospodine ministre – visoko pozicionirani javni djelatnik.

Možda se neke „škakljive stvari“ trebaju reći u ovom našem javnom prostoru što je antikreativno determinirano – ali mnogi se plaše osvetoljubivih budžetlija.

Mene se to ne tiče i pored toliko posla koje stoji preda mnom kao imperativ koji treba odraditi i afirmisati... kao što je promocija bosanskohercegovačke poezije na međunarodnom nivou kroz projekat BALKANSKA PJESNIČKA UNIJA, te ukazivanje na blagodati za grad Sarajevo ako se izgradi MOST PJESNIKA...

Da li Vi smatrate da bi bilo dobro da se na Vilsonovom šetalištu izgradi Most pjesnika? (Možda je zbog ovog pitanje izostalo da se u aplikaciju uvrsti i izvađeno Uvjerenje? Ko zna...?

Da li Vaši saradnici podržavaju inicijativu za izgradnju Mosta pjesnika?

Pa zašta smo se borili ako nećemo graditi nove mostove?

Šta ćemo bez infrastrukture, bez novih turističkih atrakcija?

Gospodine ministre,

Dakle, iole razumnoj osobi je jasno – sa vaše strane, „da je sve na papiru čisto“ ali da se promašila suština! Ilustrovao sam Vam samo dio kontradikcija koje proizilaze  iz loše provedenog vašeg javnog poziv. Moj Vam je savjet da ga poništite – ne zbog mene i moje zbirke poezije, jer kada dođe vrijeme ona će biti objavljena, već da na kraju mandata pokažete javnosti, a i Vladi kantona – da ste zainteresovani za unapređenje procedura koje pokazuju da ne mogu odgovoriti svojoj svrsi. Vlada koja nije spreman da koriguje manjkavosti na koje joj se ukazuje – nema budućnost. Nama treba prosperitetna budućnost – a ako nemate viziju da iskoristite resurse i potencijale koji vam se nude – svakako da ste nepoželjni da vodite ovo društvu koje vapi za racionalnim modalitetima djelovanja.

Potpuno je neracionalno – što odbijate podršku projektu O KOM NIŠTA NE ZNATE – iz formalnih anomalija, koje se mogu svesti na trivijalnost u odnosu na sadržaj projekata koji odbacujete. Bez ikakve provjere, konsultacije i mogućnosti žalbe! Čista zloupotreba nadležnosti i prosipanje sile – umjesto da pomažete boračku populaciju Vi nad njima provodite birokratsko-administrativni teror. Pod krinkom transparentnosti – preferirate podobne! Sramota – ali da znate, čovjeka je poželjno tretirati kao svijesno biće jer svemu dođe kraj kad je u pitanju nepravda. To samo mogu raditi oni koju su lišeni javne odgovornosti, imaju suženu percepciju društvene zajednice, te se time svrstavaju  među nedobronamjerne.

Naravno da ste morali dati priliku da se vidi šta sa nedostajućom dokumentacijom – konkretno jer je na prvoj strani zaokruženo u aplikaciji da je dostavljena. Ako od nas aplikanata tražite nepogešivost – i sami morati odgovoriti ti kriterijima. Nažalost, stvari tako ne stoje i to je posao za Vladu, da nadzire rad institucija za koje je odgovorna građanima.

Vrlo je jednostavno sa racionalne strane, a i dobronamjerne – da se ovaj slučaj riješi na naše obostano zadovoljsto – a iz čega proizilazi općedruštvena dobrobit – što treba da je cilj svih javnih institucija; a  zašta se zalažete, bjelodano, samo deklarativno – a što Vam je dovoljno argumentovano kroz ovo moje obraćenje Vama; jer primarno mi je interes da institucije društva budu u funkciji općeg interesa a ne da ostvarim lični – te i sam moj gest obraćanja Vama, po formi i sadržaju, u toj je funkciji.

Naravno da tu ima još svega i da ne misle Vaš saradnici da se ne zna za njihovu naklonost pojedinim aplikantima – međutim, to je suviše nisko i smatram nedostojanstvenim da komentarišem zakulisarne radnje i time kontaminiram već uveliko zatrovan javni prostor -  sa već dobro poznatim aktivnostima koje nas prikivaju za evropsko dno.

Mi se moramo mijenjati u pozitivnom smjeru da bi nas drugi poštovali – ovo što je uradila institucija na čijem ste čelu samo nam prodržava općedruštvenu agoniju. O tome bi neko nadležan za nadzor nad Vašim radom morao da razmisli – veoma ozbiljno –  i to što prije to bolje.

Naravno, ovdje u namjeri nema ništa u personalnom kontekstu.

Vaš saborac – a koga ne poznajete, a koga možete lako upoznati, ako želite – a očito da za to nemate ni interes niti interesovanje, a iz čega, nažalost – i očigledno - proizilazi općedruštvena šteta.

U dobrim namjerama.

Ibrahim Osmanbašić

KNS/26.6.2022.godina