KONKURSA ZA KNJIŽEVNU NAGRADU „MUSA ĆAZIM ĆATIĆ“ ZA NAJBOLJU PJESMU, 2018. godine
140 PJESAMA POSVEĆENO PJESNIKU MUSI ĆAZIMU ĆATIĆU POVODOM OBILJEŽAVANJA 140 GODINA OD ROĐENJA

Zalaganja Kulturnog udruženja Musa Ćazim Ćatić iz Odžaka na putu vraćanja duga našem velikom bosanskohercegovačkom pjesniku polahko dobijaju oblike. Tako je još jedan književni konkurs Kulturnog udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ za najbolje neobjavljene pjesme u kategoriji odraslih, kao i učenika osnovnih i srednjih škola na području Odžaka i Tešnja, održan u čast velikog bosanskohercegovačkog pjesnika Muse Ćazima Ćatić, uspješno priveden kraju.
Odziv pjesnika povodom obilježavanja 140 godina od rođenja pjesnika M.Ć.Ćatića je bio na zadovoljavajućem nivou i na ovaj konkurs smo dobili 280 radova.
Tako dobar odaziv zadao je selektoru težak zadatak, koje pjesme, među velikim brojem izuzetno kvalitetnih, odabrati.
Pri objavljivanju konkursa bilo je naglašeno da će se za Zbornik izdvojiti 104 pjesme, međutim, u toku prve selekcije odabrano je 140 pjesama. U drugom krugu selektiranja trebalo je od 140 pjesama izdvojiti njih 104, koje će ući u Zbornik.
Taj izbor je bio,i ovaj puta,više nego težak, skoro nemoguć, pa sam ja, kao predsjednik Udruženja, donio odluku da se sve prvobitno izabrane pjesme uvrste u Zbornik, dakle 140 pjesama. Na tu odluku me ponukala i činjenica da 140 pjesama odgovara 140 godini od rođenja Muse Ćazima Ćatića.
U najužem izboru od 20 pjesama, obzirom na pjesničko umjeće i ljepotu stihova, svaka pjesma je bila u ozbiljnoj konkurenciji za jednu od nagrada. Pa ipak, na temelju inovativnih kriterija vrijednovanja selektor je donio odluku da nagrade pripadnu pjesmama ovim redom:

- Prva nagrada –„O pjesniku“, autor Kemal Valjevčić / Sarajevo, BiH
- Druga nagrada –„Povratak slavnog disidenta“, autor Rapko Orman / Livno, BiH
- Treća nagrada – „Majstorstvo tišine”, autor Ermin Lagumdžija / Sarajevo, BiH

I na kraju, o ozbiljnosti ovog konkursa/natječaja, na kojeg su pristigle, podsjećanja radi, 280 pjesme, a u ovom zborniku svoje mjesto je našle tek 140 pjesama, kazuje i nepobitna spoznaja: odabir je bio prestroga selekcija, jer komotno su svoje mjesto u zborniku zavrjeđivale još neke pjesme, ili preciznije kazano, bar polovina od onih koji se neće naći među koricama ove dragocjene knjige:

“Ne gledaj me ljepote ti tvoje”

I grupa (1-20)
1. O pjesniku – Kemal Valjevčić / Sarajevo, BiH
2. Povratak slavnog disidenta – Rapko Orman / Livno, BiH
3. Majstorstvo tišine – Ermin Lagumdžija / Sarajevo, BiH
4. Prognani – Zumber Muratović / Ilidža, BiH
5. Sinoć si mi opet razorila snove – Goran Vitić /Beograd, Srbija
6. U ime pesnika – Mirjana Tomović / Han Pijesak, BiH
7. Nisam više sanjar – Mirsada Murtić / Sarajevo, BiH
8. Dom moje majke – Branka Šumar Krupljanin / Zenica, BiH
9. Vrisak – Elma Hasić / Brčko, BiH
10. U jaslama paradoksa – Ivan Gaćina / Zadar, Hrvatska
11. Jezik kojim zborim – Senada Užičanin /Tuzla, BiH
12. Domovina – Mustafa Kehonjić / Kalesija, BiH
13. San o Bosni – Nermin Neslanović / Zenica, BiH
14. Zavičaj – Senad Jusić / Bugojno, BiH
15. Na pragu sna – Esad Bajić / Konjic, BiH
16. Svijet i ja – AmelaKahvić / Tešanj, BiH
17. Pjesnikovo dobro djelo – Dženita Hrnjičić / Sarajevo, BiH
18. Odlazak mog oca – Elvedina Tutić / Goražde, BiH
19. Sudbina – Asim Bajramović /Čikago, USA
20. Azil za novi san – Sanja Radulović / Doboj, BiH

II grupa (21-58)

21. Put detinjstva – Srećko Aleksić / Beograd, Srbija
22. Fontana uspomena – Josip Matej Bilić / Mostar, BiH
23. Gdje je nestao čovjek – Nada Pranjković-Kovač / USA
24. Nada – Rahima Halimanović / Sarajevo, BiH
25. Samotnjak – Sanja Golić / Salzburg, Austrija
26. Dijeli dalje – Jasna Đug / Tuzla, BiH
27. Zvornik – Amela Mustafić / Sarajevo, BiH
28. Stranac – Derviš Palić / Willich, Njemička
29. Pod strehom stoljeća – Sadžida Dedić / Visoko, BiH
30. Ustani brate, pokidaj lanac – Goran Klinovski / Novi Sad, R.Srbija
31. Staze sudbine – Inda Čaušević / Sarajevo, BiH
32. Na pjesnika spomen – Said Šteta / Zenica, BiH
33. Жар поноса – Милка Стефановић Мими / Београд, P.Србија
34. У самоћи – Јадранка Ћулум / Вршац, Србија
35. Molitva – Selvera Lila Šabanović / Visoko, BiH
36. Breza ćuti a nijemo govori – Nermina Adžović Mustagrudić / Podgorica, R.Crna Gora
37. Plodovi samoće – Mensura Durgutović / Sapna, BiH
38. Polihimnijo moja – Kemal Ljevaković / Tešanj, BiH
39. I ništa se više pomaklo nije – Marica Ferhatbegović / Živinice, BiH
40. Musi Ćazimu – Emrah Seljaci / Visoko, BiH
41. Duga na obzoru – Goran Pilipović / Banja Luka, BiH
42. Generacijo, gdje ste sada? – Hajrudin Neradin / Hadžići, BiH
43. Opstanak – Džehva Havić / Bihać, BiH
44. Triptih o znamenima bola – Šefik Husagić / Lipnica, Tuzla
45. Ime mi je Ćazim, al' zvaše me Musa – Damir Đuhera / Maglaj, BiH
46. Eglen kahva – Nedžib Vučelj / Bužim, BiH
47. Argentaria – Omer Ć. Ibrahimagić / Tuzla, BiH
48. Srebrena – Munira Kovač-Devlić / Goražde, BiH
49. I i II – Adnan Sijarić / Koraj, BiH
50. Iskrena poema – Ljiljana Dobra / Šibenik, R.Hrvatska
51. Ovako se diše – Emina Bogdanić / Goražde, BiH
52. Vaskrsni iz rake – Emin Grahić / Zenica, BiH
53. O pjesnicima s otvrdjelim rukama – Ana Jugo / Sarajevo, BiH
54. Ovo vrijeme-JA – Faris Šačić / Sarajevo, BiH
55. Kriva sam – Arijana Miljković / Karlovac, R.Hrvatska
56. Savršena cjelina – Jelena Ostojić / Čelinac, BiH
57. Muhamed-najbolji uzor – Enser Hodža / Volketswil, Švicarska
58. Pjesma iz očaja – Dina Bavčić / Goražde, BiH

III grupa (59-91)

59. Oluje u njenim očima – Amel Delić / Živinice, BiH
60. Budni snovi – Đorđe Maksimović / Banja Luka , BiH
61. Oda Musi Ćazimu Ćatiću – Suada Suljić Sokolović, Tuzla, BiH
62. Hologram – Umihana Krličević–Omerović / Potočani, Jelah, BiH
63. Sanjam ili java – Iman Mustagrudić / Podgorica, BiH
64. Strah – Fatima Jamaković–Čorambegić / Sarajevo, BiH
65. Sretnija vremena – Mehmed Đedović, / Tuzla, BiH
66. Pismo muhadžeru –Remza Lagarija / Edmonton, Kanada
67. Сачувај ме Bоже – Наталија Ђорђевић / Лесковац, P.Србија
68. Nije ovo 1984 – Mustafa Balje / Prizren, R.Kosovo
69. Moja Bosno i Hercegovino – Eset Muračević / Vogošća, BiH
70. Nisam ja – Zoran M. Jovanović / Leskovac, Srbija
71. Gdje si sada ljubavi moja – Belma Husović / Novi Pazar, Srbija
72. U bijelim rukavicama – Vladana Perlić / Banja Luka, BiH
73. Ljeto – Kemal Alijagić / Zenica, BiH
74. Pjesniku koji je poginuo u ratu – Fatima Halilović / Kladanj, BiH
75. Zvuk noći – Lejla Muslim / Sarajevo, BiH
76. Akšam nad Hercegovinom – Ibro Suhopoljac / Australia
77. Zavičaj – Branka Simić / Lukavac, BiH
78. Spokojište – Marko Bačanović / Sarajevo, BiH
79. Zakon (ne)određenosti – Melida Travančić / Tešanj, BiH
80. U noći punog mjeseca – Ifeta Hrnjić / Kladanj, BiH
81. Molitva – Ćamila Bečić / Banovići, BiH
82. Ljepota – Belma Ramić / Živinice, BiH
83. Oluja mozga – Lejla Sukanović / Humci, Čelić, BiH
84. Jesmo li to Slobodni i Misleći Mi – Lejla Kargić / Istanbul, R.Turska
85. Jesenji sonet – Radojica Radović / Cetinje, R.Crna Gora
86. Ispovedanka – Ljiljana Bralović / R.Srbija
87. Memorabilia – Mediha Kapetanović / USA
88. Sablasti tokom sna – Rade Šupić / Lazarevac, R.Srbija
89. Legenda o vilinom konju – Amir Talić / Sanski Most, BiH
90. Braniocima Kamengrada – Meho Jakupović / Velika Britanija
91. Slagalica – Amela Halilović / Sarajevo, BiH

IV grupa (92–127)
92. Nevidljiva ruka – Nur Sadia (Sadija Klotz) / Stuttgart,Njemačka
93. Božja sjena – Husein Buljubašić / St.Gallen, Švicarska
94. Govor duše – Ruki Kočan / Holandija
95. Tamo – Šefik Sejdinović / Velika Brijesnica, BiH
96. Musa Ćazim bit' ne možeš – Denis Peričić i Anita Peričić / Varaždin, R.Hrvatska
97. Sve se uskomešalo... – Zdravko Kokanović Koki / Maribor, R.Slovenija
98. Duša – Mina Imširović / Njemačka
99. Rascvjetani pupoljci snage – Biba Muratović Saračević / Austrija
100. ida – Kemo Selak / Sarajevo, BiH
101. Svijest – Nadica Ilić / Beograd, R.Srbija
102. Vrijeme Je – Enisa Alibalić / Tuzla, BiH
103. Ulazak u dženet pjesnika – Jasna Kosanović / Stuttgart, Njemačka
104. U čeljustima aždaje – Fadil Fandžo Hadžović / Ilidža, BiH
105. Iz rata u rat – Amina Zekić / Stolac, BiH
106. Kaskade – Joso Živković / Kostrč, BiH
107. Musi Ćazimu Ćatiću – Zdenka Mlinar / Zagreb, R.Hrvatska
108. Ako me nehote budeš ranila – Ensar Bukarić / Gornji Vakuf–Uskoplje, BiH
109. Izlet bez povratka – Dragana Jovanović–Češljar / Amman, Jordan
110. Anđeoska žena – Ilija Ilić / Odžak, BiH
111. Jezero – Hakija Bašelić / Tuzla, BiH
112. Pjesma u prozi – kad ljubav podrhtava i mre – Sadija Lala Selenić / Tuzla, BiH
113. Domovina – Zekira Ahmić / Bratunac, BiH
114. Kako sam postao pjesnik ili autobiografija u četrdeset i šest stihova – Zejćir Hasić / Tuzla, BiH
115. Molitva iz male izbe – Mehmed Meša Delić / Njemačka
116. I sve će proći – Emina Vildić / Živinice, BiH
117. Sakupljač žutozlatnih listova – Edin Šarić /Austrija
118. Stara majka – Edita Bukva–Šarić / Goražde, BiH
119. Za Almina – Srđan Sekulić / Novi Sad, R.Srbija
120. Kipovi – Omer Bušatlić /Austrija
121. Uspori život – Mehmedalija Bektić / Srebrenica, BiH
122. Knjige – Fuad Hrustić / Gradačac, BiH
123. Od svijeta glagoljanje – Elmir Spahić / Ilidža, BiH
124. Jaz – Lidija Leskur / Split, R.Hrvatska
125. Drevna igra – Jadranka Bjedov / Zaječar, R.Srbija
126. Plavi cvijet – Safet Sulejmanović / Srebrenica,BiH
127. Dvije karte, molim – Anđela Micić, Ulcinj / R.Crna Gora

V grupa – književnost za djecu (128-140)

128. Roditeljski amanet– Milan Čorak / Šid, R.Srbija
129. Učenje – Selma Kopić / Tuzla, BiH
130. Iza ograde – Snežana Šolkotović / Korbovo, R.Srbija
131. Domovina – Amina Curić / Zenica, BiH
132. Pobuna u bašti – Vesna Radović / Beograd, R.Srbija
133. Šareni san – Tatjana Tomić / Gradačac, BiH
134. Mačak bez imena – Danko Blagić / Bijeljina, BiH
135. Priroda – Tija Beširević / Orašje, BiH
136. Srce kojevoliuvijek ostaje mlado – Anđelka Mitrović / Donji Žabar, BiH
137. Tebi – Atina Mušić / Bihać, BiH
138. Noć u otadžbini– Elzana Ikić / Novi Pazar, R.Srbija
139. Pjesma o džamiji – Ajdin Karić / Srebrenik, BiH
140. Buduće nane, nene i bake – Semira Jakupović / Velika Britanija

Dodatak:
Ledeno srce – Fadil (Mustafa) Sejdinović / Velika Brijesnica, BiH
-iz autorove literarne (podshumne) zaostavštine.

Srdačno se i ovim putem zahvaljujemo učesnicima, kako ovogodišnjeg tako i prošlogodišnjih pjesničkih konkursa. Želimo se zahvaliti svim onim koji su svojim učešćem omogućili realizaciju pjesničkog konkursa „Musa Ćazim Ćatić“, te time doprinijeli savremenoj bosanskohercegovačkoj poeziji i održavanje manifestacije u čast velikog bosanskohercegovačkog pjesnika Muse Ćazima Ćatića učinili ostvarivom.
U njegovu čast, a zahvaljujući onima koji su se odazvali na konkurse i svojim učešćem ih omogućili, svjetlo dana ugledalo ješest zbornika sa najuspješnijim pjesmama.
Obavijestit ćemo Vas o terminu održavanja manifestacije dodjele nagrada koja će se održati u Odžaku i Sarajevu, krajem marta i početkom aprila.
Nadamo se da ćemo na manifestaciji pored četiri odštampane knjige sa zadnja četiri konkursa, prelistavati ipetu knjigu u kojoj će biti ukoričene Vaše pjesame. Sve narudžbe primamo putem maila.

Posebne zahvale idu, svakako, selektoru, gospodinu Ibrahimu Osmanbašiću, koji je stručnim odabirom u moru od 280 prispjelih pjesama odabrao 140 pjesama za knjigu i od njih tri nagrađene.
Zahvaljujemo se počasnom predsjedniku Organizacionog odbora književniku Mustafi Smajloviću i svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos i samim tim doprinijeli očuvanju od zaborava lika i djela Muse Ćazima Ćatića.
Zajedničkim zalaganjem članova Udruženja i pjesnika koji podržavaju realizaciju ove manifestacije Kulturnog udruženja “Musa Ćazim Ćatić“, koja se etablira na bosanskohercegovačkoj kulturnoj sceni, a pjesme opjevane u čast Ćatića dosežu do samog vrha bosanskohercegovačke poezije, gdje im je i mjesto.

Husein Ismailović, predsjednik Kulturnog udruženja “Musa Ćazim Ćatić” Odžak
Odžak, 29. 01. 2019.god.

* * * * *

OBRAZLOŽENJE DODJELE NAGRADA

Obrazloženje selektora Ibrahima Osmanbašića za izbor nagrađenih pjesama za 5. konkurs književne nagradne „Musa Ćazim Ćatić“– 2018.

Od 280 aplicirane pjesme na temelju prve faze ocjenjivanja zasnovane na kriterijima o zanatskom i umjetničkom aspektu autorskih kreacija u uži izbor je izabrano 20 pjesama, sa maksimalnom ocijenom, i to:

1. O pjesniku – Kemal Valjevčić / Sarajevo, BiH
2. Povratak slavnog disidenta – Rapko Orman / Livno, BiH
3. Majstorstvo tišine – Ermin Lagumdžija / Sarajevo, BiH
4. Prognani – Zumber Muratović / Ilidža, BiH
5. Sinoć si mi opet razorila snove – Goran Vitić /Beograd, R.Srbija
6. U ime pesnika – Mirjana Tomović / Han Pijesak, BiH
7. Nisam više sanjar – Mirsada Murtić / Sarajevo, BiH
8. Dom moje majke – Branka Šumar Krupljanin / Zenica, BiH
9. Vrisak – Elma Hasić / Brčko, BiH
10. U jaslama paradoksa – Ivan Gaćina / Zadar, R.Hrvatska
11. Jezik kojim zborim – Senada Užičanin / Tuzla, BiH
12. Domovina – Mustafa Kehonjić / Kalesija, BiH
13. San o Bosni – Nermin Neslanović / Zenica, BiH
14. Zavičaj – Senad Jusić / Bugojno, BiH
15. Na pragu sna – Esad Bajić / Konjic, BiH
16. Svijet i ja – Amela Kahvić / Tešanj, BiH
17. Pjesnikovo dobro djelo – Dženita Hrnjičić / Sarajevo, BiH
18. Odlazak mog oca – Elvedina Tutić / Goražde, BiH
19. Sudbina – Asim Bajramović /Čikago, USA
20. Azil za novi san – Sanja Radulović / Doboj, BiH

Za svih 20 pjesama može se konstatovati da zadovoljavaju osnovne kriterije pjesničkog stvaralaštva, a prije svega:
- da su pjesme zaokružene cjeline i da šalju poruku koja sublinira kontekst;
- da su pjesme napisane pjesničkim jezikom koji je skladan i u funkciji izražajne forme i kreiranog sadržaja;
- da je u pjesmama prepoznatljiva autorska originalnosti i odraz su naprednog i zrelog pjesničkog izražavanja i kreacije.

U drugoj fazi fokus ocjenjivanja je bio na idejnoj i estetskoj dimenziji pjesama. Maksimalne ocjene su dobile tri pjesme i to: „O pjesniku“, „Povratak slavnog disidenta“ i „Majstorstvo tišine“.

U trećoj fazi vrjednovan je umjetnički dojam pjesme kao cjeline, te obzirom da se radi o tri skoro podjednako uspješna rada, preovladale su nijanse za konačan poredak nagrađenih pjesama, i to:

Prvo mjesto: „O pjesniku"
Drugo mjesto: „Povratak slavnog disidenta“
Treće mjesto: „Majstorstvo tišine“

Obrazloženje za treću nagradu – pjesma „Majstorstvo tišine“

Pjesma „Majstorstvo tišine“ sa 43 stiha, s obzirom na sadržaj koji ima i dijaloške elemente, može se promatrati i kao kraća savremena poema, čiji su duži opisi u funkciji dočaravanja fragmenta priče kroz bitne događaje. U savremenom pjesničkom izražavanju poetske priče se ne iznose hronološki i izostavljaju se formalni dijelovi naracije kao što su uvod i rasplet, već se opisuje suština događaja, tj. bit zapleta i radnje u cjelini. Autor (autorica) u potpunosti vlada formom proširene pjesme ili kraće poeme, te nam kroz četrdesetak stihova, osvježenih modernim metaforičnim izražajem, dočarava odnos likova, završavajući iskaz figurativnim asocijacijama u historijskom gradskom ambijentu Sarajeva.
Pjesnička tvorba u pjesmi „Majstorstvo tišine“ prožeta je autentičnim savremenim izražajem u pogledu forme i sadržaja i adekvatan je primjer modernog poetskog stvaralaštva ovog podneblja gdje su aspiracije usmjerene ka traganju za novim kreativnim prostorima i jezičkim izražajnim mogućnostima.
Dodjeljivanje treće nagrade pjesmi „Majstorstvo tišine“ smatram adekvatnim za ovaj uspješan pjesnički rad, a čije oblikovanje je, bez sumnje, iziskivalo značajan kreativan poduhvat.

Obrazloženje za drugu nagradu – pjesme „Povratak slavnog disidenta“

Pjesma „Povratak slavnog disidenta“ napisana je slobodnim stihom i ima 37 stihova, koji su raspoređeni u misaone cjeline, strofe, prema kontekstu i svojevrsnom ritmu što proizilazi iz narativnog sklopa. Svojevrsne strofe, čini skup od 2-5 vezanih stihova, a pojavljuje se i zaseban stih - koji zbog širokog kontekstualnog obuhvata opravdano zauzima odvojenu, zasebnu misaonu cjelinu. Dakle samim rasporedom stihova i njihovim vezivanjem za uži kontekst kreiran je ritam – koji ima aritmično svojstvo koje se harmonizira ne matematički već na nivou značenja. Iz toga proizilazi da je izražajna forma potpuno podređena sadržaju – koji je podijeljen na misaone cjeline što prati narativni tok pjesme. Elementi koji čine radnju koja se saopćava u pjesmi sačinjena je od elemenata konkretnog i apstraktnog svojstva, dakle, opisuje se stanje, bivanje, ali i područje osjećanja i spoznaje.
Tema je posebno interesantna jer se fokusira na sudbinu pjesnika i njegove kreacije u realnom svijetu, u svijetu koji nema senzibilitet prema duhovnosti i prema njenim nosiocima se uglavnom ophodi na neuviđajan, a često i uvrjedljiv način. Stoga je pravo čudo ako se pjesniku/pjesnikinji – na bilo koji način – ukaže poštovanje i oda počast.
Pjesma „Povratak slavnog disidenta“ autor (autorica) nam dočarava rijetku situaciju kada odbačeni mještanin/sugrađanin uspjeva u drugoj sredini, u iseljeništvu, i vraća se u svoje mjesto nakon uspjeha i dostizanja slave. Dakle, sama ideja i tema pjesme je utemeljena na veoma širokoj interpretativnoj ravni i na temelju zanatskih i kreativnih sposobnosti autora (autorice), uz bogat metaforični i slikoviti izražaj uspjeva da sa 37 stihova sroči pjesmu koja sublinira sve bitne zahtjeve i izazove modernog pjesništva 21 stoljeća.
Smatram primjernim da se pjesmi „Povratak slavnog disidenta“ dodijeli druga nagrada na 5. pjesničkom konkursu „Musa Ćazim Ćatić“–2018. godine.

Obrazloženje za dodjelu prve nagrada pjesmi „O pjesniku“

Pjesnik (pjesnikinja) piše pjesmu o pjesniku. Mada nema posvete, sadržaj stihova ukazuju da se najvjerovatnije radi o pjesniku Musi Ćazimu Ćatiću, u čiju čast se i organizira ova književna manifestacija. Snažna poruka je i u tome što se autor (autorica) odvažio/la da snagom svoje poezije dočara lik i djelo jednog od najvećih pjesnika sa ovih prostora – ne ukazujući direktno kome je pjesma posvećena – pouzdajući se isključivo u smislenu igru riječi.
Pjesma je kompleksnog sadržaja jer u sveg 28 stihova uspjeva da dočara suštinu pjesničke kreacije – pjesnika čije nadahnjuće je obuhvatilo impresivne sadržaje vidljivog i nevidljivog svijeta, isprepleteni tragičnom sudbinom kojom se gasi mladi život neshvaćenog književnog genija.
Pjesma „O pjesniku“ se otvara konstatacijom da se o velikom pjesniku sudi „... po svom nahodu / Kako kojem milo, tako ti pero uramljuje.“ . Ni nakon stoljeća nije se ništa suštinski promjenilo na Balkanu u tom smislu, pa je tema i danas aktuelna.
Sadržaj pjesme je svojevrsna refleksija na aktuelne globalne i geo-političke tenzije, sa jedne strane, kao i reakcija na neutemeljena svojatanja i tendenciozna negiranja izvornog poetskog nadahnuća ovog podneblja – kako Bosne tako i Balkana, sa druge strane; te se u pjesmi kliče: „ Kaži čovječe, ja sam pjesnik! / ni otud' ni ovdud',/ Nit' s istoka nit' s zapada, / Ja sam iz sredine, tu mi je mjesto.“
Dakle, iznosi se na svjetlost dana duhovno određenje, kreativno gravitiranje, u odnosu na vrijeme i prostor, tj. u historijskom i geografskom kontekstu – a gdje se forsiraju falsifikati i smutnje.
Stihovi – „Kaži nek' misli u riječi poteku / Da stoljetni nemir mir nađe,“ – govore nam da je autor (autorica) dostojan/na da stihovima se obraća epohalnom pjesničkom gorostasu jer su riječi smislene i harmonične; dubokomislene jer prenose informaciju, a istovremeno i lijepe jer odražavaju sklad i estetiku.
Stihovi – „Čovječe, kome tvoje mlade godine govore! / Stoljećima iskustva homerovske aluzije!“ – ukazuju na duboku spoznaju o mističnim izvorima pjesničkog nadahnuća, što se nosi kroz život kao pečat sudbine.
U zadnjih šest stihova sročena je poenta što briljantan je izraz pjesničkog sklada idejnog konteksta i nadahnutog izražaja: „Dok pjesničke noći hude nad svijećom, / I mastilom ispisuju svijet i postojanje. / Ti si čovječe tek čovjek, / Onaj kome misao slobodu traži. / Ti si čovječe oduvijek / samo pjesnik od istine i draži.“
Dakle, pjesma „O pjesniku“ je vanserijska, unikatni poetski rukopis – i kod god da je autor (autorica) – može se reći da se radi o pjesničkoj virtuoznosti koja je produkt visokog nivoa zanatskog umjeća i raskošnog kreativnog talenta.
Između 20 uspješnih pjesama iz užeg izbora, pjesmi „O pjesniku“ dao sam prednost na temelju iznesenih stavova i mišljenja i smatram je najuspješnijom na ovogodišnjem konkursu, te da zaslužuje prvu nagradu na 5. pjesničkom konkursu „Musa Ćazim Ćatić“–2018. godine.

Ibrahim Osmanbašić, selektor
Sarajevo, 20.12.2018. godine

* * * * * *

20 PJESAMA IZ UŽEG IZBORA 

Od 280 prijavljenih pjesama na konkursa za Književnu nagradu „Musa Ćazim Ćatić“ za najbolju pjesmu, 2018. godine u uži izbor je ušlo slijedićih 20 pjesama, od kojih su izabrane tri nagrađene:

1. mjesto
Kemal Valjevčić / Sarajevo, BiH

O PJESNIKU

Čovječe, za koga te predstavljaju
Sve one kadije što dunjaluku sude?
A sude po svom nahodu,
Kako kojem milo, tako ti pero uramljuje.
Kaži čovječe, ja sam samo pjesnik!
Ni otud' ni ovdud',
Nit' s istoka nit' zapada,
Ja sam iz sredine, tu mi je mjesto.
O čemu tvoji stihovi zbore,
Dok se prelamaju preko zubiju insana?
O ljubavima, grijesima,
O prirodi, rodoljublju.
Kaži nek' misli u riječi poteku,
Da stoljetni nemir mir nađe,
Da se počeci završe,
A nesklad porine svoja krila k ljubavlju,
I sklad odleprša u najfinije beskonačnosti.
Čovječe, kome tvoje mlade godine govore
O stoljećima iskustva homerovske aluzije?
Kad zapisuješ jedno, drugo se ispisuje,
Kad govoriš drugo, prvo se kazuje.
Prazna realnost se mistikom puni,
A jutra u behutu umorno zaspu,

Dok pjesničke noći hude nad svijećom,
I mastilom ispisuju svijet i postojanje.
Ti si čovječe tek čovjek,
Onaj kome misao slobodu traži.
Ti si čovječe oduvijek
Samo pjesnik od istine i draži.

2. mjesto
Rapko Orman/Livno–BiH

POVRATAK SLAVNOG DISIDENTA

duboko uronjene u pjesničko ozračje
sredine pojedine - divne i dične
trešnje na mladom suncu u haiku
ljiljani u ljetu
vole i slave svoje pjesnike

i žive i mrtve

za sredine neke
(po šugavoj koži svijeta pr/osule se kao boginje)
veže se slogan
umri pjesniče da bi bio slavan
trebaš nam mrtav a ne živ

postoje i sredine pune žestine i nasilja
pjesnike koji se energično opiru pokoravanju
na brisani prostor izvode pod olovne rafale oblaka
na vjetrometinu gdje oluje i ljuti vjetri
urlaju i šibaju

neki završe s one strane granice
iz/van svog jezika kao disidenti

i - kako to najčešće biva
u novoj sredini oni zablistaju ugled steknu i autoritet
poberu najznačajnije književne nagrade
pojedinci nerijetko do nobela dobace

a tada iznenada zaokret - promjena klime
rodna gruda leda naglo se otapa
pomirljivo smješka sjaju disidenta
želeći da zrake bljeska i slave
zapljusnu/ozare i njene obale

na valu hladne krivedrine
novi dan stidljivo ispravlja krivine i krivnje
pere ruke i obraz

za povratak svog svjetskog pjesnika
domaja pripremi dostojan doček
susret – već viđen - pun radosnica i žala
dirljiv do ganuća

a poslije – bar tako se očekuje
knjiga (i film) o povratku slavnog disidenta
na krilima ždrala bestselera leti preko bijela svijeta

3. mjesto
Ermin Lagumdžija, Sarajevo, BiH

MAJSTORSTVO TIŠINE

Servirala je jelo kao Rodžer Federer as
pa dugo, punih usta, smišljah kako uzvratiti
riječi odaslane preko mreže naših nesporazuma.

Strane svijeta nezvane se upletoše
i počeše me privlačiti – prstima daljina povlačiti
svaka na svoju stranu nastranosti.

Čekajući da kosti konzervira samoća
koža mi postade grafički list
oplemenjen visokom štampom ljubavi,
prvi od trideset i tri primjerka
iz ciklusa posvećenog posvećenima.

Maestro, alat tvog umijeća nek’ zagrebe i po matrici moga srca!

Učitelju, ti najbolje znaš, krijesnice slatkastog znoja
iz sjećanja čim zatrepere u bojama sa japanskih drvoreza,
vrabac zdravog razuma izletjet će iz lobanje
kao ratnička sova iz pukotine Gromovnikovog čela.

“Koga se tiče ljepota”, procvrkuta ona sirenski zavodljivo,
a meni na oči izbi vrelina drevnih vulkana
u čijem grotlu čuče kiklopi i himere neotpisanih dugova.

Sjećam se:
bacali smo Rubikove kocke
i nadali se dobitku polarne noći,
kada priznao sam sjeni njenog priviđenja
kako mi stihovi usnulih pjesnika naviru na usta,
kako pjenim strašću – nazdravljajući u čast Starih majstora…

“Koga briga”, ponovila je, pa tačku upitnika prešućenog pitanja
šutnula kao loptu, zidanovski elegantno, niz strminu riječnog korita:
Zašto se čari pretpostavljenih vrlina neminovno utapaju
u izvještajima sudskih vještaka
za procjenu vrijednosti
vjernosti?

Umjesto odgovora, ushit mi zatitra na usnama:
zvijezda sam u Sazviježđu obješenjaka
koja blista kao vješalima nepoljuljana odluka!

“Maestro, od sutra ću da igram lutriju”
svečano obznanih i prijeđoh Latinsku ćupriju.

Ne misleći o fijuku atentatorskog metka,
uhvaćen u nevidljivu mrežu svjetskog poretka
razapetu između krajnosti stvaralačkog hira,
sa posljednje st(r)anice uskočih u tramvaj od papira
čiji putnici tek zarezi su i tačke – niti klupka u šapama mačke,
kondukteri stihovi bez rime – razbuktale vatre što ne dime,
a nemušt vozač promašena meta –šutnjom pozlaćena poenta.

4.Zumber Muratović / Ilidža, BiH

PROGNANI

U naramku tuge
vuku vjetar za rukave,
prebiraju po uspomenama.
Gaze snijeg proziran kao staklo –
pljuni, smrzni.
Podosta ih ima –
u nama, u pripadnosti venama,
našim putevima, javama.

Sa sjetom gledam uplakanu djecu –
ruke kamen sa dna rijeke
vehnu, tanke kao list papira.
Zategli obruč oko struka,
očima je najteže da ćute,
zabrinuto zbore.
Na licu, žalom svojim,
u beskraju zova ispisuju bore.

Zidari svjetlosti slute smjer –
povijeno klasje prema zemlji
rađa gorak hljeb.

Osjećam njihov mir
u noći bez neba.
Izgubljenim vidom
posmatram promrzle sjenke,
razmišljam – koliko će, još,
skrcati tuđeg leda.

5.Goran Vitić / Beograd, R.Srbija

SINOĆ SI MI OPET RAZORILA SNOVE

Sinoć si mi opet razorila snove
prošetala bolom radosna i srećna,
nisu te potisle sve lјubavi nove
samo jedna ljubav znaj, postane večna.

Mog košmarа gošća opet si ti bila
rušila mi opet sve te divne snove,
i uspela ostat još uvek mi mila
da li te to prošlost opet meni zove?

Da prošetaš bolom kao onog dana
doneseći sveže zalečene tuge
potisnute želje koje čuva rana
sopstven praveć' štit za ljubavi druge.

Zbog kojih sad patim otmeno i tiho
sa plamičkom nade još nezgaslog plama,
rado bi se opet na toj grani njiho
taman me odnela večita osama.

Sa mirisom sena raspleo ti kose
u zenici oka nosio te smelo,
upredenom pređom i sa vrežom loze
od ruža ti pleo svadbeno odelo.

Marginama tuge sad nam duša luta,
otvarajuć' često željom vrata raja,
što ga trnje samo u cvetanju sputa,
potopljena nado usnulog beskraja.

6.Mirjana Tomović /Han Pijesak, BiH

U IME PESNIKA

Pažnju, pravdu i uvažavanje
tražim za misli slobodne,
reči u šablone neokovane,
čas lepršave, snene i bajkovite
čas mudre, duševne i odvažne.

A pravde kao da vekovima nema
za smele, slobodnog duha
časne i nepokolebljive.
Prete im oduvek kazne, nepravde
moćnici, sujeta i zablude.
U agoniji nemoći i beznađa
ipak ih svaka epoha
kao u grču iznjedri
ne razume, negira
ignoriše za života,
i kao u bunilu, odbaci.

U vrtlogu trajne nedorečenosti
slobodnog duha
u učmaloj stvarnosti
kroz iskustva ih shvate potomci
i zbog umeća i hrabrosti
slavom ovenčaju tek u budućnosti.

Pravdu stoga tražim za života
za pesnike savremene
za smele reči, teme životne
i slobodno promišljanje
a u hramu trajanja priznanje
za pastire narodne,
čuvare tradicije
i tvorce blaga duhovne riznice...

7.Mirsada Murtić / Sarajevo, BiH

NISAM VIŠE SANJAR

Nisam više buntovni sanjar
očima što gleda svijet ideala
i grli trenutke drage snažno
poput vrhovnog admirala.

A moji su brodovi nekada
daleko od ljudskih nemira
plovili noću ka zvijezdama
krili se u tajnama svemira.

Nisam više buntovni sanjar
niti moreplovac, čarobne lađe
što luta morem sakritih želja
u svakoj kapi prijatelja nađe.

Nova su jutra, valovi gorčine
poput okova puna su težine
dok tihu pjesmu, da bol mine
šum vjetra nosi u plave visine.

Okean snova presahnuo tako
jedru krhkom polomljena krila
nikog ne dotiče što bajna lađa
nije više ono što je nekad bila.

Nisam onaj buntovni sanjar
ne plovim više do obale snova
sada me plaše morske dubine
i tužna sudbina dvaju galebova.

8.Branka Šumar Krupljanin / Zenica, BiH

DOM MOJE MAJKE

Dome moj rođeni ugasla ognjišta
Zašto samo mene tvoja pustoš boli
Dok gledam put tebe, sama puna sjete
Zašto te nemam, a tvoje sam dijete?!

Petero djece u tebi je odraslo
U svemu skromni, ali čisti i siti
I vatra je veselim plamom plamtila
Jer ju je ruka naše majke zlatila.

Gradile te velike i male ruke
Bilo je modrica na tijelu, duši
A očeva disciplina teška, kruta
Liječena je sred materina skuta.

Učvrstili te suzom, znojem, krvlju
Lomili leđa koja tek sada bole
Radeći pjevali i kad nismo htjeli
Štiteći majku koliko smo mogli, smjeli.

Na žalost zlo vrijeme rodi zle ljude
I mnoga se ognjišta tada zatrše
A vi, rođeni, moje ste sami srušili
Nestali, a da se nismo ni pozdravili.

Da li vas je bar nekad savjest zapekla
Što je mati odnijela samo sjećanje
Što je bodriste da napusti ognjište
A znali ste da ga njena duša ište.

Ne! Niste bili tu da vidite kako
Sva nadanja klize niz staračke ruke
Kako pogled izgubljenih snova vene
Dok je noću more kućnog praga sjene.

Ja sam bila svjedok njene gorčine
Što joj slomi duh i savi ramena
I rečenice suzom poškropljene:
,,Sine, meni je ponestalo vremena“.

Predosjećaj što imade posta istina
Umrla je sama pod tuđim krovom
A mogla je još dugo srećna poživjeti
Samo da osta' na onom ognjištu svom.

9.Elma Hasić/Brčko, BiH

VRISAK

Osluškivao sam tvoje srce,
Mirni brod u uzburkanom moru,
Osjećaj slatkoće u pukoj gorčini i
Dodir vatre u santi leda.
Čuo sam kako koračaš,
Očima punim bijesom vrištiš,
Kidaš dušu malo pomalo.
Svaka blizina ti postaje daleka,
Svaka prepreka nemoguća.
Cilja nemaš, a tragaš za nečime.
Tražiš sebe, a odavno si izgubljen.
Rasplamsao si lik svoj,
Potopio u krvi vlastitoj
Razmisli,
Možda shvatiš da si još jedan putnik
U pustinji putokaza.

10.Ivan Gaćina / Zadar, R Hrvatska

U JASLAMA PARADOKSA

Nastao sam iz hiperkocke
(ili možda n-terokvadra)
putem vasmirskog paradoksa
od oplemenjenog komada kristala
u jaslicama postmilijunske ere
gdje sam sa žezlom od zelenog žada
potajice skupljao ljubav
sve dok tridesetšestog praskozorja
nisam razdijelio ništavilo
na kriške mirišljavih citronaranči.
U paraprostoru razbacao sam koštice
kako bi putem tajne melodije
sunčevog ekosistema
iz mora proklijale zvijezde,
a bespuća korovitih šuma
pretvorih u cvatne perivoje
kada žive rijeke potekoše iz krvi
uz praocean sa srcolikim bitkom.
U ruhu tigra preslagao sam spoznaje
iz lavljeg carstva na slonova leđa,
od školjki oblikovao leptire
koji su osvjetljavali
staze nevine vaseljene,
usklađivao sintagme na prisoju
sve dok te nisam našao
u sarkofagu od najnježnijih pahulja
gdje si se topila polako
iz višedimenzionalne sfere
i plamenopojem otvarala sinapse
hiperosjetilnih entiteta.

11. Senada Užičanin/ Tuzla, BiH

JEZIK KOJIM ZBORIM

U sehari moga jezika
Čuči skrivena sinija i mangala
Iz njega kliče vapaj Hasanaginice!
Jezik je moj crni čemer ispisan perom bola
Orošen suzom djece.

Jezik moj zapisa Uskufi
To je jezik Ilhamije i Kaimije
Ponos i dika Ljubušaka
Na jeziku mom zgode i nezgode zapisa Bašeskija.

Iz njega prkosi Dizdarev zapis sa kamena
U njemu šuti Ćatićev smisao za ljepotom
Tvoja riječ ogoljena, spomenik je Sidrana
Pehar moga jezika ispi Đerzelez Ale
I junaštvom projuri kroz mahale.

Tvoje riječi su utkane u ogrtač mog genetskog koda
Oblivene suzom majke bosanske
Stihovi su tvoji nepresušna vrela
Adeta
Prostrtih po ćilimu sjećanja.

Na jeziku mom
Ljubavi trag oslika Ćatić
U čehri jedne bogatašice
Kistom mašte ostavi razliven putokaz
Svehle grane i tamne ulice
Samotnog života.

Spiritus movens bijaše on
I tebi i meni, mali čovječe!
Pusti u izbu srca svoga
Perom zakrivljene kotače
Života
I spoznat ćeš bogatstvo jezika moga.

12.Mustafa Kehonjić / Kalesija, BiH

DOMOVINA

Biće u cjelini
moguće je samo u domovini,
još odveć počinjem
zriju mi pomisli
kad žuborim u domovini,
kad cvjetam u hladovini.

Biće sam u suštini
kad mi jezik i glas
riju i zvone u divljini
gdje mi misli listaju
što se cakle u bjelini
da sve je moguće u domovini.

Biće se u cjelini
napija duhom izvora iz zavičaja
još odveć ovdje nastaje život
u čulima mirisa neninog čaja
u vjetrima, sjetnog,
djetinjeg sjećanja.

Biće sam, tek u domovini
još odveć, bistar i pokrpljen
gdje venu mi pomisli
na sjećanje da sam žuborio
da sam biće od suštine
samo kada listam od domovine
kad svićem, smiren od bjeline.

13.Nermin Neslanović / Zenica, BiH

SAN O BOSNI

Gdje sam rođen
Bosna žubori
I ljiljan krasi gorde planine
Srce se s’ razumom odvazda bori
Da bi došlo do istine

Stoljećima preko Drine i Save
Vjesnici oluje se probiju
Na polja rosna, ne znajuć’ da se ljudi
Ovdje od oluje ne kriju.

Vjetar grubo mrsi
Rub stećaka propalih
I kao da uskrsnuće iz zemlje
Oni što su davno pospali.

I vidjeće da oluja još traje
I leći će da ih oluja miluje
Znajuć’ da i u oluji
Njihov san mirno stoluje.

San o Bosni što žubori
I ljiljanu što krasi gorde planine
Ponad stećka on zamirisa
Na sve strane otadžbine.

14.Senad Jusić / Bugojno, BiH

ZAVIČAJ

Tamo gdje sam ja rođen
Niko se ne rađa više
Nema plača novog čovjeka
Ni pjesme ponosnog oca
Ni majke da kolijevku njiše

Tamo gdje sam ja živio
Niko ne živi više
Ni staze, ni puta, ni puteljka
A ostatke zidova starih
Rastinje i grane pokriše

Tamo gdje sam ja volio
Niko ne voli više
Jer za ljubav je potrebno dvoje
A nijednog tamo nema
Da ljubavne jade uzdiše

Tamo gdje sam ja umoren
Niko ne umire više
Jer ljudi dvaput ne umiru.
Nakon kame i metka, kad kosti moje skriše
Mene dvaput ubiše

15. Esad Bajić / Konjic, BiH

NA PRAGU SNA

Noć priteže kolane tame,
jahalica sna oči mi brīdi,
odavno su kopnile mi same,
taj trag i sad u njima se vidi.

Ne tražim druga za svoju samoću,
ne tražim riječi za svoju sjetu,
znam gdje sam stigao i kamo hoću
i kakve pute želje mi pletu.

Kao planinar osvajam dane,
za svakim vrhom novi iz daleka,
za svakom noći jutro novo svane,
i na istom pragu sudbina me čeka.

Obuvam je i tragove širim,
s njom pod rukom godinama živim,
za sve žali kad podvučem crtu,
samo sebe mogu da okrivim.

Ne bojim se više svojih grešak',
al' sam prest'o da se na njih viknem,
kroz prah ovaj proću kao pješak
i vakat je da se na to sviknem.

Pod jastukom smotali se dani,
sve računi što će da se plate,
pod kapcima snovi nesanjani,
uskoro će noći da se late.

Sanjat ćemo i živjet polahko,
tako klupko svoje život mota,
od vunice osm'jeha i sreće
i od pređe našije grehota.

Ustat ću i puhnuti u staklo,
tvoje ime u dahu napisat',
kad je stalo, nije se pomaklo,
niti će se dok ja mognem disat'.

16.Amela Kahvić / Tešanj, BiH

SVIJET I JA

Ispod sokaka gdje grmi novorođenčeta plač,
obgrljen slovima strči kamen blijedi
Prkosno se opire, čas suncu, čas lišću kao ulični plesač
Iz zemlje izvire glas: "Tu sam kao majka koja čeka čedo i na vatri sjedi"
"Ovdje leži..."

Gle, kako po nijemim granama posmatra grad,
dok prazna lica žure i lome se kao nagaženi list
Da li je ovo u poklon umotao moj rad?
Tu sam, "Ovdje leži..", neko čist!

Samoća je njegova sablast
Cvili njegov dom
A prazni u obližnjoj kafani govore: "U slast"
Kroz žaluzije buljim u strčavi kamen i shvatam šta vrišti u životu mom.

" Ovdje leži pjesnik odličnog dara…."

17.Dženita Hrnjičić / Sarajevo, BiH

PJESNIKOVO DOBRO DJELO

Ne čitaj pjesmu o prvom snijegu,
Istopiće se.
Ne čitaj ni onu o rumenoj jeseni,
Proći će.
U času će život kao njegov nestati.

Pjesniku otiđi na grob bijeli,
Zaplakat će.
Podigni ruke do mladog mjeseca,
Osjetit će.
Samoća je dunja žuta prezrela.

Povjeruj u stihove hrabrog čovjeka,
Zadrhtat će.
Moli za oprost mrtvog grešnika,
Ostarit će.
Put je kraći od tvoje velike želje.

Spriječi klevetu na dragog pjesnika,
Uspjet će.
Pusti dijete da se glasno smije,
Zaboravit će.
Tijelo su crnom zemljom posuli.

Diši za jedno nebo i sunce,
Vidjet će.
Baci pijesak u hladnu vodu,
Vjerovat će.
Smrt je zastala u pjesmi.

Čitaj strofe ispod krošnje,
Shvatit će.
Duša se tu nekad smirila,
Ćutat će.
Knjige su pjesnikove ostale.

Šta nekad jeste i šta mu danas jesi,
Zapisat će.
Drugi nam sude poslije smrti.
Lagat će.
Ispovijest vjernog čitaoca ne pomaže.

Promijenit će se svijet nabolje,
Nestat će.
Papir knjige svjedočit će.
Oživjet će.
Pjesnikovo dobro djelo ostvareno.

18.Elvedina Tutić / Goražde, BiH

ODLAZAK MOG OCA

Lice puno bora, izbrazdano čelo
molićavi pogled, u očima sjaj
koščavo ti, suho, izmučeno tijelo
neka tamna sjena najavljuje kraj.

Stojim pored tvoga bolničkog kreveta
da ti smiri boli, dragog Boga molim,
k'o da me je sustigla nečija kleveta
nemam snage izgovorit', koliko te volim.

Gledam u te ruke, grube, ispucale
težak pos'o radile, cijeloga života
u te ruke, sve su, moje nade stale
u njima je sva, ljubav i dobrota.

Dodirnem ti rame, dozivam te nježno
osmijehom mi uzvratiš, vidim da ćeš poći
smrt mi te otima, to je neizbježno
vrisak moj odjekuje, u decembarskoj noći.

19.Asim Bajramović / USA

SUDBINA

Na gradini jablan stoji,
slomio mu vjetar grane,
savila se na njih tuga,
k’o na pjesme neispjevane.

Prkosio jablan nekad,
rujnoj zori i oblaku,
izvio se plavom nebu,
pod gradinom na proplanku.

Prkosio snjegovima,
dočekiv’o hladne kiše,
ali vakat nekud ode,
grane mu se polomiše.

Nesta snova i ponosa,
zelen lišća da ga kiti,
još poneko možda pamti,
bio jablan ponositi.

Zaman tuga, moj jablane,
zalud treptaj žutog lista,
da l’ ranije il’ kasnije,
sudbina je svima ista.

Dok te vide svi te znaju,
svi te hvale ili kude,
kad nestaneš, niti sviće,
niti sabah zore rude.

20.Sanja Radulović / Doboj, BiH

AZIL ZA NOVI SAN

Plačem iznutra, potom izvana,
tješe me oduvijek praznim riječima.
Ličim sebi na gladno dijete
kojem su u usta stavili cuclu
i kupili prividan mir.
Prigovaraju mi da suviše pažnje
obraćam na nebitne stvari:
činjenicu da se prošlost ne može mijenjati!
(Često sanjam vozove na koje sam zakasnila
i onaj jedan, posljednji,
za koji uporno pokušavam kartu kupiti.
Klizav je pod na kojem plešem,
na šalteru umjesto kusura
nude mi mnogo neupotrebljivih žetona
i markicu za besplatnih dvanaest litara goriva.
Ali ja ne vozim, pokloniću je bratu,
pomislim isto u svakom snu).
Razmišljam o simbolici broja dvanaest,
pretvaram mjesece u godine
i pričam o snu onome ko ih tumači pogrešno.
(Ponudila sam starijem gospodinu da sjedne
odbio je ali je s radošću
započeo razgovor sa mnom
i naveo me na zaključak
da ljudima treba razumijevanje
više od sjedišta na koje će smjestiti meso,
i da je prazna duša teža od starih kostiju).
Uzimam knjigu u kojoj se pominju tri grada
Tešanj - Beograd - Krakov.
U prvom sam rođena, u drugom tražim azil za novi san,
u treći upravo putujem da odam poštovanje žrtvama.
Prvi je novembar, tri jedinice oživljavaju sjećanje
na prošlost koja me goni da tražim odgovore
- šta sanjaju oni koji (u)pucaju?

U ime oraganizatora čestitam nagrađenim autorima, autorima koji su ušli u uži izbor, autorima čije su pjesme uvrštene u zbornik “Ne gledaj me ljepote ti tvoje” i zahvaljujem se svim učesnicima konkursa, od kojih očekujemo još bolje pjesme na narednim manifestacijama.

Husein Ismailović, predsjednik Kulturnog udruženja “Musa Ćazim Ćatić” Odžak
Odžak, 29. 01. 2019.god.