Serijal: Iskre promjene (5)

OPĆI INTERES IZNAD LIČNOG

Piše: Ibrahim Osmanbašić

 Aktuelni procesi

Postizborna situacija u Bosni i Hercegovini vri od prekomjernih ekstremnim tenzijama što dolaze od strane onih koji nisu ostvarili svoje izborne ciljeve pa nisu u mogućnosti da instaliraju vlast po svojoj volji i provode programe koji bi od ove zemlje načinili tiraniju, a gdje bi bili suvišni svi koji se zalažu za osnovne demokratske principe – istinu, pravdu i slobodu. Platforma za progres se pokazala dosljedna u pogledu proklamovanih programskih ciljeva i zalažući se dalje za uređenu državu gdje će se osuditi i procesuirati kriminal i korupcija – a sa čime aktuelni nosioci vlasti ili ne žele ili nisu sposobni da se obračunaju na adekvatan način i obezbjede građanima sigurnost, prosperitet i jednaka prava u svim djelovima Bosne i Hercegovine.
Za uspostavu funkcionalne države čekaju se demokratske snage kojima će opći interes biti iznad ličnog i koje će državotvornu svijest podići na nivo da njima nije moguće manipulisati – a čemu svjedočimo poslije svakih izbora kada zbog svađe multietničkih stranaka, koje se nazivaju lijevim i građanskim, primarno zbog ličnih interesa, vlast ostaje u rukama provjerenim jednonacionalnim strankama koje nemaju limita u svemu što vrijeđa ljudski integritet i inteligenciju.
Očito je da na bh. političkoj sceni nedostaje opcija koja bi učinila prevagu i afirmisala pozitivne društvene norme i etičke principe – a što je garancija općedruštvenog progresa.

Platforma za progres, pod liderstvom prof. Mirsada Hadžikadića, nastavlja dalje da gradi politički profil organizacije koja treba da akceptira i nađe rješenja za sve anomalije koje su Bosnu i Hercegovinu srozale na samo dno regije i Evrope. Da bi ponuđena rješenja bila praktično djelotvorna Platforma se odlučila na teži put – krećući da od samog početka formira organizaciju koja će funkcionisati na principima koji će moći da izdrže teret reformskog društveno-političkog djelovanja. Stoga su donesene odluke kojima se Platforma bitno razlikuje u osnovi od drugih političkih subjekata a to je: da se konsolidira kao pokret (1), da se njeni članovi nazivaju iskre i da mogu biti članovi drugih stranaka (2) i da će svoje djelovanje učiniti transparentnim i javno dostupnim (3), a pri tome se zalažući da se ukine finansiranje političkih stranaka iz budžeta (4).

Sa samo te specifične četiri odluke, a ima ih još, Platforma za progres je jedinstvena pojava koja plijeni širu pažnju, kako domaćih tako i inostranih faktora koji društvenim i političkim faktorima i procesima prilaze na analitičan način, podjednako tretirajući teoriju i praksu, tj. odnose između ideja, riječi i djela. Znatan broj građana u domovini i dijaspori odmah sa pojavom prof. Hadžikadića prepoznao je u prvom njegovom tv-e nastupu suštinu ideje koja je prezentirana, pa su na razne načine izrazili simpatije i spremnost da podrže politički projekat koji će se bazirati na principima: 1) Bosna i Hercegovina iznad ličnog interesa, 2) Sposobnost – a ne podobnost i 3) Integritet ličnosti – zalaganje za univerzalne etičke norme.

Dakle, otvoren je proces koji već godinu dana traje i koji se razvija – prema kojem se svi određuju aktivnošću ili pasivnošću, a polazište je jednako za sve: budi iskra promjene tako što ćeš prvo promjeniti sebe.

 Konsolidacija pokreta

Izgradnja infrastrukture krucijalni je zadatak političke organizacije jer od njenog obima i funkcionalnosti zavisi snaga i operativnost političkog subjekta. Otvarajući proces konsolidacije pokreta na terenu kroz osnivanje općinskih organizacija Platforma se neposredno susreće sa svim problemima političkog organizovanja u Bosni i Hercegovinu, te se kroz pristup, metode rada i ostvarene rezultate formira profil iz čega će vremenom proizaći prepoznatljiv karakter Platforme za progres.
U suštini, to je opće poznat put kroz koji u osnovi prolaze sve političke organizacije – od onih koje se nikada ne razviju u značajan društveni faktor do onih koji u datim okolnostima preuzimaju dominacju na političkoj sceni. Dakle, procesi se neminovno razvijaju u smjeru da se ideje pretoče u obavezujuće dokumente (1); da se na osnovu promovisanih stavova gradi programska deklaracija (2); a koja čini okosnicu zacrtanih ciljeva čija implementacija se vremenom propagira kroz cjelovit program (3); dakle, programska orijentacija kao stepen njene implemantacije vezan je direktno za preferiranje kadrova (4). Da bi se obezbijedila funkcionalnost političke organizacije koja je sposobna da producira zacrtane ciljeve (5), dakle da ostvaruje planirane rezultate, neophodan je djelotvoran sistem rada koji ima nadzor nad kvalitetom krajnjih rezultata djelovanja političke organizacije (6), a što podrazumijeva sistem unutrašnje kontrole (7) koji nužno treba da počiva na etičkim načelima (8) da bi na logičkim i svrsishodnim odnosima bilo moguće racionalno analizirati i vrednovati – pojedninačne, timske i kolektivne ostvarene rezultate (9).

Dakle, nakon unutrašnje konsolidacije koja omogućava postizanje rezultata optimalnog kvaliteta (10), organizaciona struktura, od lokalnog do najužeg rukovodstva, susreće se sa vrednovanjem ostvarenih rezultata u odnosu na vanjske faktore (11), i to u spektru od općih do partikularnih ciljeva (12); a u čemu su na specifične načine na uzročno-posljedičnoj liniji uključeni članovi organizacije – kroz kadrovsku politiku (13), simpatizeri i građani – kroz programsko djelovanje (14) i birači – kroz izborni ciklus (15).

Navedenih 15 parametara mogu poslužiti kao dovoljna indikacija da se sagledaju unutarstranački procesi (tj. procesi unutar pokreta) i općedruštveni angažmani političke organizacije, te donesu mišljenja i stavovi koji polaze od argumenata koje utemeljeno ukazuju na postojanje ili nepostojanje određenih činjenica. Dakle, čega ima i u kojoj mjeri; tj. čega nema a planirano je da ga bude – na čemu se može graditi sistem odgovornosti, prema kojem je moguće provesti u praksu stav: birati sposobne a ne podobne (16).

Isto tako primjenom racionalnih modaliteta koje u osnovi praktikuju sve nauke, moguće je uspješno razlučiti kvalitet od kvantiteta, te dati prednost izvanrednom u odnosu na ono što to nije (17).

I da bi se na kraju, obezbjedilo da politička organizacija kao sistem ostvaruje svoju unutarstranačku obavezu/zadaću, održavajući harmonilju među članovima i balans u odnosu na programsku realizaciju (18); a istovremeno na drugom kolosjeku javnog društvenog djelovanja ostvarivati optimalne i motivirajuće društveno-političke ciljeve (19); neophodno je obezbjediti zadovoljavajuću komunikaciju i protok sveobuhvatnog spektra informacija od baze prema vrhu, ali i zadovoljavajuće i suštinske povratne informacije od vrha prema bazi (20).

Svakako da kroz analitičku prizmu na temelju zadnjih pet navedenih parametara može se u osnovi uvidjeti sveukupno stanje i stepen funkcionalnosti političkih subjekata u BiH (22), kao i stepen ostvarenja proklamovanih programskuh planova i ciljeva od strane istih (23).

Dakako da se mudrost sastoji i od umjeća da se raspoloživo iskustvo – kako lično tako i od drugih – stavi u funkciju općeg društvenog prosperiteta, a što jeste smisao civilizacije obuhvaćen historijskim kontekstom – a što političke stranke u BiH nerijetko ignorišu, čineći da iz iracionalnih razloga ostaju bez mogućnosti da budu nosioci progresivnih društvenih procesa kroz sukcesivnu nadogradnju već ostvarenih društvenih rezultata.

Platforma za progres je u prilici da svoj proces konsolidacije oplemeni raspoloživim resursima i iskustvima drugih – pozitivnim ali i analizom negativnih – i otvori nove vidike u bh. društvu na temlju pragmatične spoznaje i nuđenjem funkcionalnih rješenja na reformskom i integrativnom putu Bosne i Hercegovine.

Bosankohercegovačka dijaspora

Nedavnim gostovanjem Platforme za progres u Švicarskoj možda po prvi put nešto jasnije se moglo javno čuti kritičko mišljenje u vezi djelovanja i organizovanja same dijaspore – i to direktno od nje same – gdje se ukazuje na nedostatke i neostvarenje ciljeva koji bi sigurno doprinijeli da dijaspora danas u BiH ima respektabilniji status – a što podrazumijeva otvaranje svojih predstavništva kulturnih i drugih organizacija i firmi, te formiranje banake i svega drugog što bi državu primoralo da sa više obzira se odnose prema znanju i sposobnostima, kao i svim drugim potencijalima koje nepobitno posjeduje bh. dijaspora, ali što nije stavljeno u funkciju općeg prosperiteta države Bosne i Hercegovine.

Ključno je da na kritično-analitičkom nivou sama dijaspora progovori o sebi kroz dijalog sa domovinom. Ako mi iz domovine govorimo ono što vidimo i doživljavamo u vezi naše dijaspore to često, a bez naše namjere, izaziva podozrenje na drugoj strani – tako da se već postojeći jaz na relaciji domovina – dijaspora samo širi i nepovjerenje raste. Dakle, da bi se ustanovila produktivna programska saradnja između domovine i dijaspore neophodno je u ovoj fazi – kada je očigledno prisutno ogromno obostrano nepovjerenje – fokusirati se na unapređenje komunikacije, jer je to prvi pravilan korak u smjeru uspostave veza u sferi kulture, biznisa, nauke, politike i drugih oblika ineresnog povezivanja i saradnje.

Ako se hoće biti konstruktivan i iskren ne treba bježati od mogućnosti da postoje značajne predrasude i na jedno i na drugoj strani koje ometaju uspostavu spontane i prirodne saradnje domovine i dijaspore – po pitanjima koja su od obostranog interesa, značaja i zadovoljstva. Stoga, s obzirom da je Platforma za progres pred sebe stavila zadatak da domovini približi njenu dijasporu i afirmiše nove oblike saradnje – uz obostrano respektovanje i iskren odnos – obavezala se na angažman kojim se ni jedna politička stranka u BiH ne može pohvaliti. Naprotiv niz je dokaza koji idu u prilog neodgovornog odnosa političkih stranaka prema dijspora, a naročito je to evidentno kada participiraju u strukturama vlasti. Zato Platforma za progres ima historijsku priliku da kroz planiran pristup i djelovanje postigne razumjevanje i uzajamno poštovanje bosanskohercegovačkih patriota – bez razlike gdje su nastanjeni a kojima je Bosna i Hercegovina u srcu – te da se zajedničkim resursima i potencijalima otvore novi odnosi koji će omogućiti kontinuiranu saradnju na polju kulture i umjetnosti, biznisa i ekonomije, nauke i sporta, društva i politike, kao i svega onoga što je obostrani interes naših građanja u domovini i dijaspori.

Sarajevo, 1.2.2019. godine.