Intervju sa Ibrahimom Osmanbašićem, književnikom i kulturnim djelatnikom

POLOŽAJ KULTURE I UMJETNOSTI U BOSANSKOHERCEGOVAČKOM DRUŠTVU

Razgovarao: Edber Vuranovski

Obzirom da BiH nema ministarstvo za kulturu kroz razgovor sa Ibrahimom Osmanbašićem, dugogodišnjim kulturnim djelatnikom i književnikom, razgovor se vodio o brizi i položaju kulture i umjetnosti u bosanskohercegovačkom društvu u svjetlu aktuelnih događaja u tim sferama. Posebno je akcentovana uluga nevladinog sektora u promovisanju kulture i umjetnosti u bh. društvu, te o mogućnosti za promociju mladih talenata.

* * *

Gospodine Osmanbašiću kako se poklanja pažnja kulturi u našem društvu?

OSMANBAŠIĆ: Generalno gledajući nedovoljno. Bosna i Hercegovina je veoma bogata kulturno-historijskim nasljeđem ali je to u aktuelnim društveno-političkim tokovima marginalizirano. Sama činjenica da je Bosna i Hercegovina jedna od rijetkih država koja nema ministarstvo za kulturu dovoljno govori koliko se u našem društvu pridaje značaj kulturi. Nezamislivo je da u jednoj državi dođe do situacije da zbog nebrige društva se zatvara muzej gdje se čuva kulturno blago koje svjedoči o njegovoj historiji i hiljadugodišnjoj tradiciji. Nadam se da se situacija poboljšava i da će društvo adekvatno pomagati rad kulturnih institucija u budućnosti.

Koliko je Udruženje za kulturu-Nova svjetlost (KNS) aktivno u pogledu promocije naše kulture?

OSMANBAŠIĆ: Udruženje je nevladina i neprofitabilna organizacija, tako da u svom djelovanju veoma limitirano, tako da je uloga NVO organizacija da u većoj mjeri ukaže na neke društvene anomalije i određene vrijednosti, dok za ozbiljne projekte promocije kulturnih vrijednosti udruženja nemaju uvjete. Idealno bi bilo kada bi kulturne institucije bile partneri sa nevladinim sektorom, čemu se teži u našem društvu, međutim, taj proces gradnje povjerenja veoma sporo se odvija. Bez želje da bilo koga degradiram, ali činjenice nam govore da je u dosta društvenih sfera NVO ostvario znatno veće rezultate od društvenih institucija. Bit ću slobodan da kažem da u kreiranju i dostizanju današnjeg stupnja slobodnog demokratskog ambijent postignuto je u velikoj mjeri zahvaljujući etuzijazmu, volonterizmu i zalaganju nevladinog sektora koji se izborio za korekcije velikog broja društvenih devijacija.

Dakle, u granicama naših materijalnih i financijskih mogućnosti KNS je u proteklih petnaest godina svoga postojanja organizirao na stotine programa i aktivnosti putem kojih se promovisala bosanskohercegovačka kulturna baština, kao što su razni umjetnički festivali, književni susreti međunarodnog karaktera, brojne izložbe slika, fotografija i promocije knjiga. S obzirom da smo mi podneblje gdje dolazi do miješanja i prožimanja raznih civilizacija i kultura, a što je plod hiljadugodišnjih procesa, mi smo u mogućnosti da osvjetlimo samo segmente od našeg bogatog kulturnog naslijeđa.

Koliko je udruženje aktivno na polju promocije umjetničkog stvaralaštva?

OSMANBAŠIĆ: Mi smo zemlja sa veoma bogatom tradicijom u sferi umjetničkog stvaralaštva. Mnogi naši umjetnici iz bliže ili dalje prošlosti uživaju međunarodnu reputaciju, i ta tradicija je kontinuirano prisutna na ovim prostorima u zadnjih pola milenijuma – što je otprilike period kada umjetnička djela zauzimaju posebnu društvenu ulogu u naprednim državama, a što umjetnicima omogućava privilegovani društveni status. Veoma se malo ili nikako ne zna o mnogim književnim djelima i piscima iz Bosne i Hercegovine, a koja su pisana na bosančici, turskom, perzijskom i arapskom jeziku, također, pisci sa našeg podneblja pisali su još na desetine jezika i uvršteni su u druge nacionalne književnosti – i to treba da bude predmet naših istraživanja. Međutim, trenutno naše društvo nema tih kulturoloških institucionalnih kapaciteta ali u svakom slučaju, istraživanja u tom pravcu ima i provode ih pojedinci u sopstvenoj režiji, a najčešće bez ikakve društvene potpore.

Na književnom planu, udruženje organizira tradicionalnu manifestaciju „KNS Međunarodni književni susreti“ i bavi se izdavaštvom, što je naš konkretan doprinos afirmaciji književog stvaralaštva.

Od kada se održavaju „KNS Međunarodni književni susreti“?

OSMANBAŠIĆ: Književni susreti se održavaju od 2007. godine i prošle godine smo obilježili desetogodišnjicu manifestacije. To je jedna od najmasovnijih književnih manifestacija kako u BiH tako i na Balkanu jer na svakoj manifestaciji učešće uzme od 200 do 250 autora koji se izražavaju u domenu proze i poezije. Bez obzira na brojnost učesnika manifestacija programski je fokusirana na kvalitet književnog izražaja, a kada se uzme u obzir da je kriterij za učešće da su radovi neobjavljeni, tada je dobijamo kao konačni produkt zbirka najuspješnijih pjesama, poema i kratkih priča koji predstavljaju interesantan i relevantan prijesjek savremenih regionalnih književnih tokova.

Kuriozitet KNS-ovih susreta je što su za njegove programe i zbornike vezani počeci mnogih danas afirmisanih pisaca, kako u BiH i regionu, tako i u našoj dijaspori. Tu su osim spisateljskih karijera, počela i brojna prijateljstva koja se njeguju kako na regionalnoj književnoj sceni, tako i privatno. Dakle, osim na kreativnu dimenziju manifestacije, udruženje je ponosno i na ljudsku dimenziju koja je ostavila svoj značajan trag u vremenu i prostoru, faktički, otvarajući novu paradigmu odnosa prema književnim manifestacijama koje treba da budu prilagoditi modernim zahtjevima vremena u kojem živimo i kreativno se izražavamo.

 

Književni susreti 2017. / Sarajevo

U čemu se sastoje inovacije KNS udruženja?

OSMANBAŠIĆ: 2007. godine kada se KNS pojavio kao organizator književne manifestacije nije bilo puno organizacija koje su okupljale pisce u Sarajevu, niti je bilo nešto puno književnih manifestacija koje su promovisale pisanu riječ. Danas, jedanaest godina poslije, situacija je znatno povoljnija za pisce i u međuvremenu se pojavilo niz udruženja i manifestacija koje omogućavaju da se pisci prijavljuju za učešće, da se javno čitaju autorski radove, a sve više se i štampaju zbirke sa manifestacija.

U vrijeme kada je KNS registrovan a to je 2002. godina, veoma malo je bilo udruženja za kulturu i u Sarajevu, a i BiH. U tom vremenu sve se u vezi književnosti vrtilo oko Društva pisaca i njihove manifestacije „Sarajevski dani poezije“ i u tom uskom, elitiziranom krugu dešavalo se sve što je bitno za bh.književnost.

Danas to nije slučaj jer je književna scena otvorena i nema imaginarnih autoriteta koji određuju šta valja i šta nevalja, šta se može a šta ne može štampati.

Dakle, otvoreni programki koncept je naša temeljna inovacija, koji svim piscima pruža priliku da se javno predstave. To je suštinska inovacija koja je bila dijametralno suprotna od etabliranog elitizma, a što je neslavno naslijeđe iz predhodnog društvenog sistema - režimski autoriteti, cenzure i jednoumlje. Iz tog našeg liberalnog stava prema umjetničkoj kreaciji - da o književnom radu treba donositi mišljenje na osnovu sadržaja i umjetničkog dojma, a ne na osnovu protežiranja afirmisanih autorskih imena – faktički, otvara se jedan novi kreativni ambijent i KNS-ovi književni susreti dobivaju podršku od autora iz BiH, regiona i dijaspore. Držimo da smo za ovih desetak godina podržali jednu novu genaraciju bh. pisaca koja će u budućnosti promovisati svo bogatstvo književnog stvaralaštva ovog podneblja.

Mislim da smo mi prvi u regionu uveli praksu da se svi pristigli radovi na konkurs objave na web-stranici odmah pri pristizanju, tako da javnost može da prati cjeli proces izbora proznih i poetskih radova. Nesumnjivo da je to veoma motivirajuće djelovalo na autore i u BiH i u regiji, a posebno u našoj dijaspori – pa stoga i imamo kontinuirano povećanje broja učesnika, a održava se i visok kvalitet umjetničke kreacije, jer su se autori uvjerili da nam je cilj afirmacija kvaliteta.

Danas se održavaju mnoge manifestacije u BiH i regionu na principima koje KNS javno afirmisao, i u to se je lako uvjeriti, a što za rezultat ima masovnije književne manifestacije, afirmacija novih talenata i fokusuranje na kvaltet književnog stvaralaštva.

Koliko država vodi računa o našim piscima i umjetnicima u dijaspori?

OSMANBAŠIĆ: Država BiH svoje sve unutrašnje slabosti pokazuje baš u odnosu prema našoj kreativnoj dijaspori. Naši sunarodnjaci u dijaspori nemaju iluziju da mogu išta očekivati od svoje domovine, tako da su okrenuti ka drugim mogućnostima za promociju svoga stvaralaštva. Bh. umjetnici time gube određeni vid afirmacija, ali država BiH je znatno veći gubitnik. Nažalost, u tom pogledu niko ne preuzima odgovornost. Nijedna značajna politička stranka ne pokazuje ozbiljan interes da u konkretnom vidu uspostavi kontinuiranu programsku saradnju na relaciji matica-dijaspra, a to je jasan indikator da se na vrlo niskom nivou odvija ukupna politička scena u BiH. Faktički, samo taj momenat jasno govori da se djelovanje naših političkih stranaka ne bazira na programima i strategijama već na improvizacijama uz odsustvo odgovornosti. Nažalost, pošto je to veoma ozbiljna indikacija jasno je da same političke stranke ne snose potpunu odgovornost za trenutno nefukcionalno stanje u državi već i da građani itekako participiraju u ukupnoj anarhiji – jer su uglavnom pasivni, a kada se pokrenu promašuju cilj i uglavnom postižu kontra efekte.

Nažalost, naša opća društvena svijest je na veoma niskom nivou i još se nismo oslobodili balasta primitivizma i neodgovornosti – što je nespojivo sa progresivnim demokratskim društvima. Stanje u sferi umjetnosti i kulturi pouzdani je indikator općeg društvenog ambijenta, međutim, naša kolektivna kritička svijest nije još isprofilizirana jer ne postoji spoznaja o značaju zašto moramo biti fokusirani na opće dobro, a ne na ličnu korist – što danas determiniše društvene odnose u BiH na svim nivoima i svim pitanjima.

Trebat će još dosta vremena da kultura i umjetnost dobiju tretman u BiH koji i zaslužuju, i tek tada stvaraju se pretpostavke za kreiranje učinkovite programske saradnje sa našim umjetnicima u dijaspori, a koji postižu značajne uspjehe na međunarodnom nivou i o čemu mi nemamo adekvatne informacije.

 

Da li udruženje djeluje u okviru drugih umjetničkih grana osim književnosti?

OSMANBAŠIĆ: U posljednje vrijeme smo radili na polju likovne umjetnosti gdje nastojimo da afirmišemo slobodu kreativnog izražaja, a i da pokušamo da dođemo do bližeg osvjetljavanja likovnih izražajnih elemenata koji sadrže kreativnu autentičnost ovog podneblja. To ne mora isključivo biti izraženo kroz izbor tema iz naše bogate kulturne baštine, već se treba upustiti u istraživanje izražajnih formi i tehnika koje će biti u funkciji izražaja određenih ideja i kreativnih koncepata.

Moderna umjetnost ima ogromne mogućnosti, a što je prije svega izazov za autora – kako da profiliše svoj prepoznatljiv individualni kreativni pečat? To može da predstavlja značajan problem, a naročito za mlade autore. Mi u udruženju imamo dosta iskustva sa autorskim kreacijama u sferi književnosti, a što na određen način može da se koristi i u sferi likovne umjetnosti, tako da ćemo nastojati da svoja iskustva prenesemo na nove generacije.

Ima li smo neke aktivnosti i na polju teatra i muzike, međutim nisu postojale osnove pretpostavnke da bi se projekti mogli realizirati u punom kapacitetu, što će morati da sačeka neka bolja vremena.

 

I za kraj, koju bi ste poruku poslali mladim umjetnicima?

OSMANBAŠIĆ: Pa... u principu, ne zahvalno je drugima govoriti šta da čine, a posebno je to osjetljivo u sferi umjetničke kreacije. U pravilu svako vrijedno umjetničko djelo u sebi apsorbira osobenost samog autora, jer ako ta individualna nijansa izostane, ili dovoljno nije uočljiva, obično i samo djelo ne doživi svoju zapaženu afirmaciju. Dakle, svaki značajan umjetnik je ujedno i izgrađena ličnost, tako da umjetnička kreacija ne funkcioniše van uobičajenog ljudskog života, niti umjetnost van društvenih tokova. To dvoje se prepliće, prožima i na kraju se sjedinjuje u umjetničku kreaciju. Nepobitno je da su umjetnici po prirodi sanjari, međutim, mnoga velika umjetnička djela baziraju se na iskazivanju i prikazivanju realnog života – pojedinaca i društvenih događaja.

Imajući sve to uvidu, mladim umjetnicima mogu samo preporučiti da se iskreno zapitaju – da li svoj umjetnički angažman osjećaju kao sudbinu ili neki vid duhovnog zadovoljstva?

Kada im postane jasan odgovor na to krucijalno pitanje, smatram da će time biti determiniran i njihov pristup prema umjetnosti i kreativnom izražaju. U suštini, umjetnički kreativan izražaj je dugoročan proces koji traje koliko i ljudski život, a na tom putu, koji se odvija u etapama, otkrivaju se mnoge tajne i ovladava vještinama - što vremenom postaje materija i instrumenti kojima se realiziraju nadahnute ideje.

* * * * *

Ibrahim Osmanbašić je rođen je 1964. godine u Janji. Ostvario je višedecenijski javni društveni angažman organizujući brojne kulturno-umjetničke manifestacije. Učesnik je međunarodnih književnih manifestacija, a poetska i dramska djela su mu prevođena i uvrštena u brojne regionalne književne publikacije. Autorski se izražava u sferi muzike, slikarstva, književnosti i teatra.

Idejni tvorac i osnivač Udruženja za kulturu- “Nova svjetlost” (KNS), gdje obavlja funkciju predsjednika udruženja od 2002. godine.

Urednik je preko sedamdeset knjiga i publikacija umjetničkog, kulturnog i naučnog sadržaja. Autor na desetine recenzija, književnih osvrta i predgovora koji su publikovani u raznim javnim formama u BiH i inostranstvu.

Jedan od utemeljivača međunarodne kulturne manifestacije: "KNS međunarodni književni susreti", koja se kontinuiranim djelovanjem od 2007. godine i otvorene programske profilizacije, izborila za poziciju respektabilne regionalne književne manifestacije, koja prezentuje aktuelne i moderne literarne tokove BiH, bosanskohercegovačke književne dijaspore i regionalno literarno stvaralaštvo – gdje je otvoren prostor za prezentaciju stvaralaštva mladih autora i manje afirmisanih autora.

Dobitnik je raznih priznanja za umjetnički i društveni angažman u zemlji i inostranstvu. Živi i radi u Sarajevu.

Objavljena djela:

PROZA I POEZIJA: Kapije sjenki(2008./poezija); Ideja bez stalnog mjesta boravka (2012./proza i poezija);Čuvar tajne2015./prozno-poetsko djelo); Gravitacija poezije” / “Гравитацията на поезията“ (2015./dvojezična zbirka poezije na bosanskom i bugarskom jeziku). DRAME: Izlaz (1989., prijevod na slovenački); Znakovi vremena (1995); Šta je sa tom muzikom? (2003.); i Ilhamija i riječ (2012., prijevod na slovenački).