BORI SE

Bit će kako je određeno,
onako kako mora,
a ti se bori,
bori se kao da bitku dobivaš,
bori se kao da zastavu nosiš
i porazu prkosiš...
Bori se kao da borbi poslije te neće biti,
daj snagu,
daj misao,
nek' ponikne ideja,
nek' zaviori trud...
Bori se uvijek srcem,
venama, žilama,
odasvud...
Bori se uporno,
čvrsto i smjelo.
I poraz je gord,
nek' ne klone ti tijelo,
razum, duh ni duša.
Bori se, bori,
uvijek ima Onaj koji sluša.
I sve borbe vidi,
zato se poraza svoga
ne stidi.

Read more ...

 MAJKO, SAMNOM OSTANI

U stara dobra vremena

Bajkovito si me uspavala

Moje patnje

Sa toplinom si grijala

Anđeoskim glasom

Smireno si obasjala

Moje pobunjene misli

Nastavljajući bajne riječi

Podarila si me radost

Ujutru otvoram oči

U snu smo opet zajedno

Pored mene bila si ti.

        (Prijevod: Flara Idriz Peci)

Read more ...

MOSTAR

Sav poetičan je Mostar.
Od najnjeznije poezije ispisan.
Tu, na sredini starog mosta ili pod njegovim
lukom se najmirnije sanja.

Buditi se u Mostaru,
značilo je predati se prvi zrakama sunca.
Tako osunčan iskoraciti kaldrmom u nepoznate,
a opet tako tvoje ulice.
Sanjati  u Mostaru značilo je nadzivjeti san.
Voljeti u Mostaru značilo je udahnuti svu ljubav i ponovo pustiti
je buri koja razmeče se kraj sunca izazivajuci ga,
da prestane biti centar paznje.
Mostarske kiše voljele su sunce i bure,
jer bivale su tu da ih prigrle.
Zivjeti u Mostaru znacilo je ne hodati tlom,
nego nebom.

Mostar napaja dušu
svojom posebnom svjetlošću.
Kada mi kazu Mostar ja pomislim na sunce.
Na sve ono najljepše sto probudio je u meni.
Zaljubila sam se.
Na prvi pogled, otkucaj i dodir sa ovim gradom.
Zavoljeli smo se, njezno i bezuslovno.

Read more ...

JESEN

Sinoć je zlatilo i crven donijela

U našu kasabu malu

U avliju staru.

Stara gospođa Jesen,

Ponovo je došla.

Sjeta me obuzela.

Uzanu kaldrmu preklilo zlatno lišće.

Kao da mi svaki list dušu stišće.

Vratite mi moje ljeto.

Preskočimo do proljeća.

Nekako me ova Gospođa svojim prisustvom,

Samo tišti i tišti.

Kao da mi govori da sve ima kraj.

Kao da me na svršetak upućuje.

Koliko, ponovo, želim proljeće ona ne naslućuje.

Jesen sluti na rastanke.

Sluti samoću.

Sa sobom me vodi bliže zimi.

 A kako tek ne volim hladnoću.

Oprosti Gospođo draga,

Lakše mi je bilo dok nisi došla.

Ja sam ona koja voli proljeće

I svake jeseni mu se iznova nada.

Read more ...