OBRAZ

           - Šuti sinko, ne huli! Sve je bolje od bezvlašća kad svaštočini zagospodare. Daleko bilo! - govorio je stari  Etem, podsjećajući na vrijeme poslijeratne smutnje u pograničnim zabitima.

           Učestalo graktanje vrana nad plavsko-gusinjskom kotlinom bijaše siguran znak nadolazeće kiše. Munje bacahu ubojita koplja probadajući Nailu pravo u srce. Svaka bačena strijela ju je sve više udaljavala od rodnog sela i toplog majčinog zagrljaja. Nebo se zatvori i sa zemljom sastavi. Nad selom se nadviše crni oblaci, ispuštajući krupne kapi kiše, koje nemilosrdno probijahu staru šindru, slivajući  se pravo na njihovu bračnu slamaricu. Udar groma u orah u  dvorištu, trgnu je iz polusna. Ona skoči, i prvo što ugleda je vir u leđenu, koji se širio od  kapi kišnice. Dohvativši ga, preskoči preko čeljadi koja su spavala jedno do drugoga, na dušeku koji je donijela u spremu iz roda. Prosipajući kišnicu sa balkona, uz bljesak munje ukazaše joj se šćućurene, mokre vrane, koje su gmižući, pravile dugi, crni đerdan niz puteljak. Osjetivši tup bol u grudima od  pomisli da su one predskazanje nesreće, vrati se u sobu i ponovo postavi leđen da se puni. Oprezna poput zeca, nije se vratila u haljine gdje je njen Avdo, umoran od posla, hrkao, već se zgučila u budžaku kao klupko, koje se nepovratno može skotrljati niz brdo.

Read more ...

DALEKA OD DRUGIH

Došla si iznenada
Tiha, nenametljiva, povučena,
Stajala si sa strane
Daleka od drugih.
Od vreve prolaznika
Što za rukav vuču,
Bez želja, molbi
I suvišnih pitanja.
Čekala si
Nudeći primirje,
Predah, rastrganoj duši
Zarobljenoj između sna i jave.
Rasutoj u maglovitom bezličju
Svakog novog svitanja,
Ne pitajući ništa
Da bi dala sve.

Read more ...

TRAGOVI NAŠE DUŠE

Ja bosa,
Hodam po travi, a ono rosa,
ovlažila mi stopala...

Ja bosa,
hodam po pijesku, a ono
vlažna stopala,
utisnula tragove...

Ja bosa,
u rijeku zagazila,
na kamen stala,
od kamena prirodom klesan, oštar nož,
stopala mi poreza...
Razli se krv vodom!

Ja bosa,
na put stala,
asfaltom i krv i voda,
oslikavaju moja stopala...
Još nekoliko koraka i nema
otisaka, da tuda prođoh bosa...

Svi ćemo kroz život ostavljati
tragove i obrise, bili obuveni ili bosi,
iza nas će,
ZAUVIJEK OSTAJATI,
ČISTI ILI NEČISTI, tragovi naše duše...

Read more ...

VANSERIJSKA LJEPOTA

Vanserijska si ljepota iz časopisa
Poput struje u mom tijelu prolaziš kroz izdanja
Na zapadu je bila nezakopana historija
U glavi imam praznu memoriju.

Kao putnik zalutao u prostoru sam izgubljena
Od svemira puštena ili za tebe stvorena
U mislima si mi glavna tema
Kako mogu pronaći drugog pored tebe?

Tvoji poljupci bi bili slatki
Shvatla sam kroz trenutke osjetljive i kratke
Dođi, drži mi ruku, lezi mi u duši
Da te sakrijem unutr od svijeta
Da me ne ubije grom ljubavlji u ljetu
Ljepota se takva ne ostavlja na miru
od životu mi je napravljena drama.

Žednu si me ostavio u pustinji
Bio sam ti nepoznata, ne baš vrijedna
A ti si u mojim očima cvijeće koje cvjeta
Izgovarao je riječi poput grudica na čvrstom tlu
Na kraju svijeta si skriven, u samoći savijen
Ispred hrama koji sam ti izgradila od znoja
Bol putuje poput punog broda
Sreća se srušila poput kule od karata
Bez tebe ne mogu početi od nule

Read more ...